Vraća li se Britanija na europski put? „To će biti EU članstvo 2.0“

U LUKSUZNOJ dvorani Lancaster Housea u Londonu, pod raskošnim stubištem inspiriranim Versaillesom i na mjestu gdje je nekoć Chopin svirao kraljici Viktoriji, okupili su se ovoga mjeseca najviši britanski i europski dužnosnici.

Na dnevnom redu bila su pitanja rata u Ukrajini, sigurnosti Europe i, prvi put od Brexita, pripreme za britansko-europski summit, koji će se održati 19. svibnja.

Britanski ministar vanjskih poslova David Lammy nazvao je sastanak važnim trenutkom, a summit sljedeći tjedan opisuje se kao početak nove faze odnosa između Ujedinjenog Kraljevstva i EU-a. Premijer Keir Starmer tada će ugostiti čelnike europskih institucija i najaviti novu „strategijsku suradnju“.

No što to zapravo znači za Veliku Britaniju? Je li riječ o povratku u EU na mala vrata ili o pokušaju da se Brexit učini funkcionalnijim?

Sigurnosno partnerstvo kao glavna tema

U središtu razgovora je sigurnosni sporazum s EU-om, koji se razmatra još od 2020., ali nikad nije zaključen. Europska šefica diplomacije Kaja Kallas poručila je da su prošli problemi iza njih i da je suradnja nužna zbog globalnih prijetnji.

„Moramo ići naprijed s ovim partnerstvom“, rekla je Kallas.

Britanska vlada tvrdi da partnerstvo neće ugroziti NATO, nego ga nadopuniti, posebno u područjima poput energetske sigurnosti, migracija i suzbijanja kriminala. Predviđa se i da bi britanske tvrtke mogle imati koristi. Primjerice, ako Ujedinjeno Kraljevstvo bude dio europskog programa SAFE, otvorit će im se pristup sredstvima od 150 milijardi eura za sigurnosne projekte.

Mogu li se ponovno ukloniti granične kontrole?

U Velikoj Britaniji raste i interes za tzv. veterinarski sporazum, koji bi uklonio dio graničnih kontrola na prehrambene proizvode. Ministar Nick Thomas-Symonds kaže da je cilj smanjiti cijene hrane, što je obećano u izbornom programu Laburista.

Poduzetnica Julianne Ponan, čija tvrtka izvozi veganske grickalice, kaže da joj birokracija sprječava prodaju u EU: „Jedna je zaposlenica čak morala nositi uzorke u koferu kako ih ne bi zadržali na granici.“

No takav bi sporazum značio da se Ujedinjeno Kraljevstvo mora uskladiti s europskim pravilima o hrani i time se ponovno podvrgnuti nadzoru europskih sudova. Konzervativci to nazivaju „summitom predaje“, a stranka Reform UK tvrdi da se Britanija ponovno „prodaje“ Europi.

Stari konflikti i nova suradnja

Iako vlada tvrdi da se ne vraća ni carinskoj uniji, ni jedinstvenom tržištu, ni slobodi kretanja, protivnici Keira Starmera strahuju da su ovi koraci uvod u „EU članstvo 2.0“.

Neki, pak, smatraju da Britanija ne iskorištava dovoljno prilika. Liberalni demokrati pozivaju na dublju trgovinsku suradnju i kažu da britanske tvrtke „pucaju od frustracije“ jer ne mogu lakše poslovati s EU-om.

Sljedeće godine istječe sporazum koji dopušta europskim brodovima ribolov u britanskim vodama. EU želi produljenje, a britanski pregovarači to bi mogli iskoristiti kao polugu za druge ustupke, poput sigurnosnog sporazuma.

Međutim, Velika Britanija i dalje ovisi o europskim tržištima za izvoz ribe, što Bruxellesu daje pregovaračku prednost. Pregovori će, očekivano, biti teški.

Pragmatična suradnja

Sve se više spominje i mogućnost uvođenja programa za razmjenu mladih, koji bi omogućio građanima do 30 godina da žive i rade s obje strane La Manchea. Iako je vlada dugo tvrdila da takvi planovi ne postoje, sada se ton mijenja. Planirani program bio bi strogo kontroliran i ne bi uključivao slobodu kretanja.

Laburistička vlada poručuje da će suradnja s EU-om biti pragmatična, usmjerena na ono što koristi građanima, a ne na ideološka prepucavanja.

Profesorica Paula Surridge s britanskog sveučilišta u Bristolu smatra da većinu glasača ne zabrinjava legalna imigracija, već ilegalni prelasci, poput onih malim čamcima preko La Manchea.

„Većina ljudi nema ništa protiv da mladi dolaze raditi ili studirati“, rekla je. Premijer Starmer poručuje da Britanija neće ponovno pristupiti carinskoj uniji ili jedinstvenom tržištu. No želi „učiniti Brexit funkcionalnim“ i izgraditi „ambiciozan odnos s europskim partnerima“.

Za jedne je to prodaja suvereniteta, za druge pametan zaokret. A summit u Londonu možda neće ući u povijest poput Waterlooa, ali bi mogao označiti novi smjer britanske politike prema Europi.