Što se događa u Ukrajini? Objavljene karte, Putinov glavni plan se raspada

No, na dva od četiri pravca oko aglomeracije, ruska vojska u svibnju je napredovala tek nekoliko kilometara, dok se na trećem – kod rijeke Siverski Donjec – našla pod protunapadom ukrajinskih snaga. Čak i u navodno ključnom sektoru, sjeverno od Pokrovska, ruske snage stagniraju unatoč prednosti u bespilotnim letjelicama, piše u svojoj analizi bojišta neovisni portal Meduza.

Posljednjih godina svibanj je za ruske trupe bio mjesec uspješnih ofenziva koje su postavljale temelje za operacije do kraja godine. Godine 2023. plaćenička skupina Wagner dovršila je zauzimanje Bahmuta. Godine 2024. ruske snage probile su se kod Očeretina, što je dovelo do okupacije cijelog južnog Donbasa. Godine 2025. probile su cestu Pokrovsk-Kostjantinivka i na kraju zauzele pokrovsku aglomeraciju.

U svibnju 2026. godine, međutim, nema naznaka sličnog proboja. Problemi ruske vojske nisu slučajni: sve veće mogućnosti bespilotnih letjelica na bojišnici i u pozadini čine ofenzivne operacije sve skupljim načinom ratovanja. Priprema za odlučujući napad sada može trajati tjednima ili mjesecima jer zahtijeva prethodno suzbijanje neprijateljskih operatera dronova, a dubina takve ofenzive, čak i ako uspije, obično ne prelazi 10 kilometara.

Ukrajinskim snagama, s druge strane, ovakva situacija odgovara. One održavaju čvrstu obranu na nekim područjima, a gdje im situacija dopušta, pokreću i protunapade, također do dubine od 10 kilometara, čime uspijevaju obuzdati napredovanje ruskih snaga.

Ipak, rusko zapovjedništvo dugo se pripremalo za pokušaj proboja obrane zasićene dronovima jugozapadno od Kramatorska. O uspjehu tog eksperimenta ovisi sudbina cijele kampanje u 2026. godini.

Pokrovsk i Dobropilja

Najveća ruska grupacija okupljena je nasuprot dvaju ukrajinskih korpusa koji brane područje grada Dobropilje u zapadnoj Donjeckoj oblasti. Cilj ruskih snaga je zauzeti Dobropilju i preko nje zaobići Kramatorsk sa zapada

Prvi, vjerojatno improvizirani pokušaj takvog proboja izveden je još u kolovozu 2025., ali su ga ukrajinske rezerve odbile. Nakon zauzimanja Pokrovska, ruske trupe pokrenule su pripremljeniju ofenzivu, ali protiv jednako tako pripremljenije ukrajinske obrane.

Glavne snage napreduju iz Pokrovska preko Hrišina prema ključnoj logističkoj točki ukrajinskih snaga – selu Ševčenko, južno od Dobropilje. Prema izvješćima 7. korpusa ukrajinskih snaga, neprijatelj na tom području ima prednost ne samo u pješaštvu, već i u dronovima. Zbog dominacije ruskih dronova, opskrba ukrajinskih prednjih postrojbi, koje se opskrbljuju isključivo bespilotnim letjelicama, iznimno je otežana.

Čak ni bespilotna kopnena vozila ne mogu doći do njih, a automobili i oklopna vozila stižu samo do Ševčenka. No, rusko napredovanje je iznimno sporo. Prisutnost ukrajinskih trupa na zapadnim rubovima Pokrovska ometa grupiranje ruskih snaga, koje još ne mogu u potpunosti koristiti ni nedavno zauzeti Hrišin za koncentraciju trupa i dronova.

Druga ruska skupina pokušava se probiti do Dobropilje s jugoistoka, no i tamo je ofenziva posljednjih tjedana zaustavljena, a ukrajinske snage uspjele su potisnuti ruske jurišne zrakoplove iz dijelova Bilicke i Novog Donbasa. Na istoku, ruske snage napreduju u suprotnom smjeru, prema Družkivki, no zbog toga se otvorio jaz između snaga koje napreduju na Dobropilju i onih koje se kreću prema Družkivki, što ukrajinske snage koriste za ometanje oba napredovanja.

Juriš na Kostjantinivku

Budući da se plan dubokog okruženja Kostjantinivke napadom na Družkivku još ne čini realnim, rusko zapovjedništvo odabralo je manje ambiciozan pristup: zaobilaženje grada uz njegove rubove, u kombinaciji s frontalnim napadom.

Iako Rusi ovdje imaju prednost u dronovima i zrakoplovima, ukrajinske snage posljednjih tjedana koriste nove bespilotne letjelice koje mogu gađati pokretne mete desecima kilometara u dubinu, a na udaru se našla i glavna ruska logistička baza u Horlivki.

Frontalni napad s juga zaustavljen je kod tvornice cinka, a napredovanje ometaju brojni džepovi ukrajinskih trupa koje se bore u gotovo potpunom okruženju i opskrbu primaju zrakom pomoću teških dronova.

Ruske snage uspjele su se probiti kroz selo Iljinivka i ući u grad sa zapada, no još su daleko od potpunog okruženja. Na istoku su postigle veći uspjeh i probile se nekoliko kilometara kroz Novodmitrivku, ali čini se da su samo izolirane jurišne skupine uspjele napredovati toliko daleko, što ne jamči konsolidaciju položaja.

Ofenziva na Slavjansk

Ofenzivu na Kostjantinivku s istoka trebale bi pomoći snage koje napreduju prema Slavjansku duž kanala Siverski Donjec-Donbas. One su prešle kanal na nekoliko mjesta, no još nisu pokušale proboj prema cesti Kostjantinivka-Kramatorsk.

Njihov glavni pravac je duž istočne obale kanala prema Slavjansku, a ofenziva se provodi zajedno sa snagama koje napreduju iz Siverska duž rijeke Siverski Donjec. Napredovanje je i ovdje sporo zbog dronova, ukrajinskih rezervi i taktičkih protunapada.

Ovaj pravac je ključan jer mora pomoći ruskoj grupaciji kod Limana, koja se našla pod snažnim ukrajinskim protunapadom i prijeti joj gubitak svih položaja u blizini grada.

Istočno od Zaporiške oblasti

Najveći ukrajinski protunapad u 2026. godini vjerojatno se bliži kraju. Zimus je ukrajinsko zapovjedništvo na sjeverni bok ruske grupacije, koja je brzo napredovala prema zapadu, prebacilo velike rezerve i prodrlo u rusku obranu 10-15 kilometara. Cilj je vjerojatno bio okružiti cijelu rusku vojsku koja djeluje na tom području.

Rusko zapovjedništvo odgovorilo je prebacivanjem marinaca Pacifičke flote i dviju motoriziranih brigada, koje su uspjele značajno smanjiti, ali ne i potpuno eliminirati ukrajinski prodor.

Ipak, to nije spriječilo glavnu udarnu snagu, 5. kombiniranu armiju, da nastavi ofenzivu prema Orihivu, uporištu ukrajinskih snaga. Prednje jedinice stigle su do sela Čarivne, 17 kilometara od Orihova.

Zapadno od Zaporiške oblasti

Godine 2025., rusko zapovjedništvo otvorilo je novi aktivni sektor bojišnice južno od Zaporižja, s dva napada u različitim smjerovima. Prvi, duž bivše obale akumulacije Kahovka, imao je za cilj stići do rijeke Konke, 13 kilometara od južnih predgrađa Zaporižja. Drugi je imao za cilj odsjeći Orihiv sa zapada.

Tijekom proteklog mjeseca oba plana su se raspadala. Ukrajinske snage prebacile su rezerve, potisnule neprijatelja s područja uz cestu Zaporižja-Orihiv i vjerojatno povratile položaje kod Lukjanivskog. Čini se da je rusko zapovjedništvo bilo preoptimistično, jer su se linije opskrbe rastegnule i postale ranjive.

Ukrajinske snage potom su izvele protunapad u Stepnohirsku i Primorskom. U travnju su ruske snage istjerane iz Ričnog, a krajem travnja i u svibnju ukrajinske specijalne snage oslobodile su veći dio Stepnohirska. Još nije jasno jesu li ruske trupe ostale u Primorskom i Stepnohirsku.

Moguće je da je ukrajinski protunapad zatekao ruske snage u nepovoljnom trenutku rotacije jedinica ili da su snage fundamentalno oslabljene jer se značajan dio njih prebacuje na područja višeg prioriteta.