SAD i Venezuela su na rubu rata. Što Trump zapravo želi?

AMERIČKI predsjednik Donald Trump zaprijetio je da će američka vojska obarati venezuelske borbene avione ako ponovno prelete američke ratne brodove u Karibima, a u isto vrijeme su izvori iz Washingtona najavili mogućnost vojnih udara na ciljeve u Venezueli. Bila bi to dramatična eskalacija napetosti SAD-a s tom južnoameričkom državom.

Socijalistički predsjednik Nicolás Maduro uzvratio je porukom da bi svaka američka agresija dovela do „planirane i organizirane oružane borbe cijelog naroda“, a najavio je i početak obuke milicije koja uključuje civilno stanovništvo. Brojne Madurove pristaše izašle su na ulice u znak podrške.

Trump dugo ratuje s Madurom, optužuje ga da je šef kartela

Trump i Maduro imaju dugu povijest neprijateljstva. Trump je u svojem prvom mandatu kao američki predsjednik uveo politiku „maksimalnog pritiska“ putem ekonomskih sankcija i čak priznao oporbenog čelnika kao legitimnog predsjednika Venezuele. Strategija nije uspjela, a Maduro je učvrstio vlast, koristeći (prema tvrdnjama protivnika) prihode od ilegalne eksploatacije zlata i trgovine drogom kako bi osnažio svoj autoritarni režim.

Bijela kuća Madura opisuje kao vođu narko-kartela Cartel de los Soles i nelegitimnog predsjednika, što je potaknulo nagađanja da je pravi cilj promjena režima.

Na pitanje planira li Trump vojne udare na Venezuelu ili operacije na njezinom tlu, glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt prošlog je tjedna rekla da je predsjednik „spreman upotrijebiti svaki element američke moći kako bi zaustavio ulijevanje droge“ u SAD i „priveo odgovorne pravdi“. Dodala je da Maduro nije legitimni predsjednik. „On je bjegunac na čelu tog narko-kartela“.

Tjeralica i dogovori u isto vrijeme

Trump je na početku novog mandata ponudio 50 milijuna dolara onome tko osigura informacije koje će dovesti do hapšenja Madura. S druge strane, Trumpova administracija u isto je vrijeme sklopila dogovore s njegovom vladom kako bi oslobodila američke taoce.

Trumpova administracija nastavlja koordinaciju s venezuelanskim dužnosnicima i oko letova za deportaciju, a nedavno je ponovno izdala dozvolu američkom energetskom divu Chevronu za nastavak naftnih operacija u Venezueli.

Američki analitičari kažu da to odražava sukobljene pozicije istaknutih Trumpovih suradnika poput državnog tajnika Marca Rubija, koji zagovara promjenu režima, i pragmatičara poput posebnog izaslanika Richarda Grenella, kojima je važnije osigurati dogovore.

Ogorec: Napad na brod je borba protiv droge

Ranije ovog tjedna američka vojska napala je brod iz Venezuele u južnom Karibima, pri čemu je poginulo 11 ljudi, jer je, prema Trumpovim riječima, plovilo prevozilo ilegalne narkotike. Washington je kasnije potvrdio da je Trump osobno naredio operaciju.

Američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio rekao je da je to bio tek početak i da će se slični udari ponavljati.

Vojni analitičar Marinko Ogorec smatra da napad nije uvod u veći sukob te da se radi o borbi protiv krijumčara droge u SAD-u. „To je bio napad na brod koji je prevozio drogu, pretpostavljam da je sada to samo to.“ Washington je posljednjih tjedana poslao snažna pojačanja u regiju. U blizini Venezuele raspoređeni su ratni brodovi naoružani projektilima Tomahawk, podmornica i više od 4000 vojnika, od čega više od 2000 marinaca.

„Slanje aviona je dodatno pokazivanje zubi“

Amerika je dodatno poslala deset borbenih aviona F-35 u bazu u Portoriku. Riječ je o najmodernijim avionima pete generacije, poznatima po stealth tehnologiji, preciznim udarima i mogućnosti elektroničkog ratovanja.

„To je dodatna potpora, dodatno pokazivanje zubi, ne vjerujem da je to neki oblik eskalacije“, kaže Ogorec koji akciju više doživljava kao policijsku nego vojnu.

Da slanje marinaca i aviona nije uvod u otvoreni rat slaže se i Juan Cruz, koji je bio Trumpov glavni savjetnik za Latinsku Ameriku u prvoj administraciji. Cruz, koji je sudjelovao u invaziji na Panamu kojom je 1989. godine uspješno svrgnut vojni vladar general Manuel Noriega, kaže da je veličina raspoređivanja u Venezueli daleko premala za slanje američkih vojnika na teren.

„Bilo je puno predvidivih pretjeranih reakcija, od kojih su neke namjerno inscenirane. Bio sam dio američke invazije. Ovo nije američka invazija“, rekao je. Ryan Berg, koji vodi program za Amerike u think-tanku CSIS u Washingtonu, rekao je da Trumpova administracija želi „mišićavu demonstraciju sile“ protiv kriminala povezanog s drogom i terorističkih aktivnosti.

„Eskalacija samo ako to SAD-u bude u interesu“

Napetosti su dodatno porasle nakon što je Caracas dvaput u dva dana poslao borbene avione F-16 u blizinu američkog razarača USS Jason Dunham, koji se nalazio u međunarodnim vodama. Pentagon je taj potez nazvao „vrlo provokativnim“ i optužio Venezuelu da pokušava ometati američke operacije protiv narko-terorizma. Brod nije otvorio vatru, ali je Trump sugerirao da idući put neće biti suzdržani.

Maduro je ranije optužio Washington da planira „nasilnu promjenu režima u Venezueli i cijeloj Latinskoj Americi“ i dodao da, unatoč žestokim riječima, Venezuela ostaje spremna na razgovor.

Ogorec nije uvjeren da će rast napetosti između SAD-a i Venezuele eskalirati u rat. „Nisam siguran da bi to moglo eskalirati, osim ako SAD-u to ne bude u interesu, u tom slučaju je sve moguće“, kaže Ogorec i dodaje da „SAD neće sebi dozvoliti eskalaciju“. Uzrok pojačanih napetosti između SAD-a i Venezuele Ogorec vidi u pokušaju Trumpove administracije da riješi unutarnje probleme, od kojih je jedan migracija.

„Trump voli geste, posebno one koje izazivaju paniku“

Michael Shifter, vanjski profesor na Sveučilištu Georgetown, za Financial Times je izjavio kako smatra da je glavni cilj omesti trgovinu drogom u regiji, ali je dodao: „Trump voli geste, posebno one koje ulijevaju strah, izazivaju paniku i drže sve u neizvjesnosti.“ Tomahawk rakete mogle bi biti ispaljene na ciljeve u Venezueli, rekao je: „Za bilo što što Trump može prikazati kao pobjedu, on je za.“

Još jedna mogućnost o kojoj se nagađa jest da bi marinci došli na teritorij Venezuele kako bi uhitili Madura. „Neće on slati vojsku na teren nigdje“, rekao je Cruz. „Zašto bi to želio? Zašto bi riskirao američke živote? To je dio rata koji Trump mrzi. Umjesto toga, možeš ispaliti koliko god Tomahawka želiš iz podmornice.“

Trump 2017. navodno rekao da SAD treba zaratiti s Venezuelom zbog nafte

Andrew McCabe, bivši vršitelj dužnosti direktora FBI-a, koji je poznat po napetom odnosu s Trumpom, tvrdio je ranije da je na privatnom brifingu s obavještajcima 2017. godine Trump navodno pitao zašto SAD nije u ratu s Venezuelom koja ima ogromne zalihe nafte. „To je zemlja s kojom bismo trebali ići u rat. Imaju svu tu naftu i tik su uz nas“, rekao je Trump, prema McCabeovu svjedočenju.

Trump u novom mandatu ne spominje naftu, ali ona je ipak veliki čimbenik u odnosima dviju država. Biden je na početku rata u Ukrajini nudio Venezueli ublažavanje sankcija ako Caracas svojom naftom nadoknadi ruski izvoz. Plan je propao.

Venezuela je umjesto toga povećala izvoz nafte u Kinu, kojoj sada prodaje 90 posto svojeg izvoza. Kina joj je postala i glavni dobavljač vojne opreme i posudila joj je oko 60 milijardi dolara – više nego svim ostalim latinoameričkim zemljama zajedno.

Za Kinu Venezuela je politički projekt, a ne samo izvor nafte. Ona predstavlja ključno uporište u Latinskoj Americi i kanal za provođenje političkih ciljeva Pekinga u ovoj regiji. Analitičari pak ističu da je malo vjerojatno da će Kina intervenirati u slučaju većih sukoba Venezuele i SAD-a te očekuju da će sve ostati na diplomatskim izjavama.

Ako je motiv droga, zašto Trump ne napada Kolumbiju?

Trump se, nakon povratka u Bijelu kuću, umjesto na naftu fokusira na trgovinu drogom i migrante koji iz Venezuele stižu u SAD. U jednom trenutku rekao je da je Venezuela ciljano poslala tisuće najgorih kriminalaca u SAD.

Američke gubitke od predoziranja drogom usporedio je s ratnim žrtvama, naglašavajući da je odlučan zaustaviti protok narkotika. „Zamislite da ste u ratu i izgubite 300.000 ljudi… Nećemo dopustiti da se to dogodi“, rekao je Trump. Stručnjaci, pak, ističu da Venezuela igra minimalnu ulogu u regionalnoj trgovini drogom, postavljajući pitanje koristi li se droga kao izgovor za napad na Madura.

Venezuela nije veliki proizvođač kokaina i uglavnom služi kao tranzitno čvorište zbog duge granice s Kolumbijom (najvećim svjetskim proizvođačem) i duge obale. Procjene SAD-a iz 2020. godine navode da je kroz Venezuelu godišnje prolazilo 200 do 250 tona kokaina (10 do 13 posto svjetske ponude). No druge zemlje imaju daleko veću ulogu. Američki podaci pokazuju da je 2018. godine kroz Gvatemalu prošlo 1400 tona kokaina.

Prema Svjetskom izvješću o drogama, koje je ove godine objavio Ured UN-a za droge i kriminal (UNODC), globalna proizvodnja kokaina dosegla je rekordnu razinu 2023. godine, premašivši procijenjenih 3708 tona, što je povećanje od gotovo jedne trećine u odnosu na prethodnu godinu.

Izvješće UN-ova Ureda za droge i kriminal (UNODC) pokazuje da se većina koke, iz koje se dobiva kokain, uzgajala u Kolumbiji, a slijede Peru i Bolivija. Izvješće također navodi da je većina glavnih ruta krijumčarenja kokaina u SAD 2023. i 2024. godine prolazila kroz Kolumbiju, Peru i Ekvador, a ne kroz Venezuelu.

Službeno američko izvješće o kokainu uopće ne spominje Venezuelu

Venezuela se koristi kao „tranzitni koridor“ za dio kolumbijskog kokaina koji odlazi prema istočnim Karibima, ali glavni morski put za kokain namijenjen SAD-u i dalje je istočni Pacifik.

U lanjskom izvješću američke Agencije za borbu protiv droga (DEA) navodi se da je Kolumbija primarni izvor kokaina zaplijenjenog u SAD-u. Oko 84 posto kokaina zaplijenjenog u SAD-u potječe od kolumbijske koke. U izvješću se Venezuela uopće ne spominje.

Venezuela nije značajan izvor ni fentanila kojim se pojačavaju druge droge u SAD-u. Prema američkoj Agenciji za borbu protiv droga (DEA), Ministarstvu pravosuđa i Kongresnoj istraživačkoj službi, fentanil se gotovo u cijelosti proizvodi u Meksiku uz uporabu kemikalija uvezenih iz Kine.

Bez obzira na stvarne motive nove eskalacije između SAD-a i Venezuele, ostaje činjenica da je dugi niz godina politički cilj SAD-a bio potaknuti venezuelansku vojsku da se okrene protiv Madura. Do sada im to nije uspjelo.