Veliki intervju ukrajinskih partizana: „Metastazirali smo rusku vojsku“

Ono što je započelo kao izolirani čin sabotaže na okupiranim teritorijima, tijekom 2025. godine preraslo je u koordiniranu, nacionalnu mrežu koja djeluje ne samo na Krimu i u istočnoj Ukrajini, već i duboko unutar same Rusije. U razgovoru s koordinatorom pokreta „Selimom“ i tajnim agentom „Jevpatorijem“, otkriveno je kako je ova godina bila prekretnica u djelovanju otpora.

Rušenje mita o sigurnoj pozadini

Najvažnije postignuće u protekloj godini, ističu partizani, potpuno je razbijanje mita o „sigurnoj ruskoj pozadini“. Prema njihovim riječima, ruske snage se više ne osjećaju sigurno, čak ni daleko od prve crte bojišnice.

„Ako se ranije okupator osjećao ugroženim samo na Krimu ili blizu Donjecka, sada se trgne na svaki šušanj u Moskovskoj oblasti ili u Volgogradu“, rekao je jedan od sugovornika. „Postali smo istinska sveruska mreža, i to je naše glavno postignuće. Više nismo samo skupina domoljuba, već sustavna snaga koja je metastazirala kroz cijeli vojni stroj Ruske Federacije. I sljedeće godine, te će se metastaze osjetiti.“

Od sabotaže do psihološkog rata

Akcije pokreta Atesh ostavile su značajan psihološki trag unutar ruskih redova. Činovi sabotaže protiv komunikacijske, logističke i željezničke infrastrukture potaknuli su, kako kažu, duboku paranoju.

„Oh, oni su potpuni paranoici“, tvrdi jedan od članova. „Ne vjeruju jedni drugima. Svaki pukovnik u toj jedinici sumnja da je njegov zamjenik agent Atesha. To je izvrstan psihološki pritisak. Znaju da smo posvuda.“

Najuspješnije operacije

Među najuspješnijim operacijama u 2025. godini izdvajaju one kojima su uspjeli „isključiti“ cijele dijelove bojišnice uništavanjem komunikacijskih čvorišta i radarskih sustava. „Bez ‘očiju’ i ‘ušiju’, njihovi hvaljeni generali u pozadini i terenski zapovjednici pretvaraju se u slijepe mačiće“, pojašnjavaju.

Posebno ističu sustavni lov na željezničku infrastrukturu u ruskim pozadinskim regijama. Kao primjer navode uspješnu sabotažu vojne električne lokomotive u Brjansku, ključnom logističkom čvorištu, što je stvorilo značajne probleme u opskrbi ruske Sjeverne grupacije. „Svaki spaljeni relejni ormarić ili dignuti most znači tjedne kašnjenja za opremu koja nikada nije stigla ubiti Ukrajince“, kažu oni.

Tko su moderni partizani?

Biti partizan 2025. godine, objašnjavaju, znači biti „svugdje i nigdje u isto vrijeme“. Moderni agent pokreta otpora nije nužno osoba s puškom u šumi. „To je konobar koji prisluškuje razgovore časnika u kafiću; željezničar koji zna točan raspored vojnih vlakova; tehničar koji može ‘slučajno’ onesposobiti skupi radar“, navode.

Naglašavaju kako je ovo tehnološki rat u kojem pametni telefon može biti jednako ubojit kao i puška. Njihovi agenti su raznoliki – od 19-godišnjaka do umirovljenika. Ipak, najzanimljiviji trend je sve veći broj ruskih vojnika koji im se pridružuju. „Oni vide ovo ludilo, vide ruski ‘mlinac za meso’ (taktiku žrtvovanja velikog broja vojnika za male teritorijalne dobitke, op.a.) i razumiju da je jedini način da prežive pomoći nam da brže okončamo ovaj rat“, ističu.

Snaga koja ih pokreće

Unatoč stalnom riziku, partizane u borbi drži spoznaja da rade nešto istinski važno. Najteži trenuci su, kažu, kada vide kako se neprijatelj iskaljuje na civilima jer ne može uhvatiti njih.

„Represije na Krimu i u Donjeckoj oblasti bile su vrlo oštre. Ali znate što vam pomaže da ne puknete? Bijes. Kada vidite još jedno zvjerstvo okupatora, ne plačete. Idete i planirate novu operaciju. To je najbolji lijek za očaj.“

Njihov rad je usko povezan s Oružanim snagama Ukrajine. „Radimo kao jedinstven organizam. Naši podaci su ‘oči’ za ukrajinske projektile. Kada udar pogodi točno skladište streljiva ili stožer, znamo da se naš rad isplatio.“

Poruka iz okupiranih područja

Partizani šalju poruku Ukrajincima na teritorijima pod kontrolom vlade, moleći ih da ne zaborave milijune ljudi koji žive pod okupacijom. „Zapamtite da okupacija nije samo ‘druga vlast’. To je svakodnevni pakao. Ali tamo postoji snažan otpor; samo je tih.“

Njihove akcije, uvjereni su, daju nadu onima koji čekaju oslobođenje. „Kada se raznese još jedan kolaboracionist, ili nestanu komunikacije u stožeru okupatora, siguran sam da ljudi koji stoje u redovima šapuću jedni drugima: ‘Naši rade.’ To im daje snagu da dišu.“

Na kraju, 2025. godinu za partizanski pokret opisuju jednom rečenicom: „To je godina kada smo dokazali da je ATESH vatra koja se ne može ugasiti, i koja će iznutra spaliti okupacijski stroj.“