Tomahawk je američka krstareća raketa dugog dometa dizajnirana za napad na kopnene i morske ciljeve. Leti na maloj visini, prateći teren, i pogađa ciljeve na udaljenosti od 1500 do 2500 kilometara. Ova raketa prilično je stara: u američkoj je službi od ranih 1980-ih, iako je od tada nekoliko puta nadograđena. Za razliku od balističkih raketa, Tomahawk rakete su podzvučne, pa ih čak i manje napredni sustavi protuzračne obrane mogu presresti. Međutim, niska putanja leta i manevriranje tijekom leta otežavaju njihovo otkrivanje, što zahtijeva od sustava protuzračne obrane dovoljan broj raketa presretača i jako slojevitu obranu.
Po svojim karakteristikama, Tomahawk nalikuje ruskim raketama Kalibr. Obje su podzvučne krstareće rakete dugog dometa, prvenstveno korištene s pomorskih lansirnih vozila: ruske rakete Kalibr aktivno se lansiraju s podmornica i brodova tijekom napada na Ukrajinu. Domet oba sustava je između 1500 i 2500 kilometara, ali rat u Ukrajini pokazuje da one nisu „gamechanger“.
Ukrajinska protuzračna obrana masovno je obarala Kalibr rakete čak i u prvoj fazi rata, kada je primarni sustav ukrajinskih oružanih snaga bio stari sovjetski S-300, a i dalje se obaraju. Ukrajinski mediji pišu da ove rakete nisu imale značajan utjecaj na tijek rata i više su služile kao pomoć pri kombiniranim udarima, kada su lansirane zajedno s dronovima i balističkim raketama. Ukrajinsko iskustvo s upotrebom sustava S-300 koji uspješno ruše rakete Kalibr sugerira da bi još moderniji sustav S-400, koji čini okosnicu ruske protuzračne obrane, mogao zaustaviti većinu Tomahawka jer ih je lakše pogoditi nego ATACMS-ove.
Međutim, ukrajinska nabava raketa Tomahawk sigurno će značajno zakomplicirati vojnu situaciju za Rusiju. Unutar zone udara naći će se gotovo cijela europska Rusija i velika industrijska središta, uključujući Moskvu i Sankt Peterburg. Za njihovu zaštitu bit će potrebno stalno raspoređivati velik broj sustava protuzračne obrane, a potrošnja raketa će se povećati.
Osim toga, svaki Tomahawk, po dolasku do cilja, sposoban je uzrokovati značajnu štetu, jer njegova bojeva glava teži otprilike 450 kg, a za usporedbu, ATACMS ima 200-300 kg. Dakle, puno su razorniji od dronova, koji mogu pogoditi samo slabo zaštićenu ili zapaljivu metu jer nemaju veliku bojevu glavu, a i takvi nanose golemu štetu Rusima.
Kombiniranim udarom s pažljivim izviđanjem ciljeva i zaobilaženjem sustava protuzračne obrane i elektroničkog ratovanja, Tomahawk može pogoditi ciljeve u dalekoj ruskoj pozadini. Ukrajina i Zapad će vjerojatno pokušati iskoristiti ovo kako bi potaknuli antiratne osjećaje u Rusiji i potkopali povjerenje javnosti u vlasti, koje nisu u stanju zaštititi zemlju od takvih napada. Međutim, reakcija ruske javnosti mogla bi biti i suprotna, u tom bi slučaju uslijedili povećani zahtjevi za oštrim odgovorom Kremlja, upozorava ukrajinski portal Strana.
Jer ako Washington odluči Kijev opskrbiti raketama Tomahawk, može se sa sigurnošću reći da će SAD strogo regulirati popis ciljeva za napade. To znači da će svaki napad koji Ukrajina izvede tim raketama Rusija doživljavati kao odobren i efektivno sankcioniran sa strane Washingtona. Prošle godine Moskva je izmijenila svoju nuklearnu doktrinu kako bi raketni napad zapadnim oružjem s ukrajinskog teritorija smatrala napadom zemlje koja je isporučila te rakete. To je učinjeno kao odgovor na taktičke raketne napade ATACMS-om na Rusiju, koje je Joe Biden odobrio na kraju svog predsjedničkog mandata, a koje je Trump potom poništio.
Zato postoji realna opasnost da bi napadi Tomahawcima na važne mete u Rusiji, poput Kremlja, mogli dovesti do zahtjeva da Rusija uzvrati odmazdom, možda čak upotrebom taktičkog nuklearnog napada na Ukrajinu pa sve do neke vrste izravnog napada na zapadne ciljeve, odakle se opskrbljuju ukrajinske snage, smatraju analitičari Strane.