Švedska se sprema za rat

PRIJE gotovo šest godina sva švedska domaćinstva poštom su dobila brošuru pod naslovom „Za slučaj krize ili rata“, koja je građane detaljno informirala o tome kako se pripremiti i što činiti u ratnim situacijama i sličnoj pogibelji. Godinu dana prije toga ponovno je uveden obavezni vojni rok za 18-godišnjake, iako je dosad obuku u praksi prolazio vrlo mali postotak svakog godišta.

Bili su to znakovi promjena na koje švedska javnost uglavnom nije obraćala posebnu pažnju sve dok Rusija u veljači 2022. godine nije krenula u otvoreni rat protiv Ukrajine. U posljednje dvije godine ne samo da je Švedska potpuno napustila višestoljetnu neutralnost i zatražila članstvo u NATO-u nego su i političke elite počele pripremati građane na mogućnost ratnog stanja.

Premijer jasno poručio građanima: Budite spremni na rat

Isprva je to bilo stidljivo i usput, da bi prošlog vikenda čak trojica visokih državnih dužnosnika, među njima premijer Ulf Kristersson i vrhovni zapovjednik oružanih snaga, general Micael Bydén, jasno i nedvosmisleno Šveđanima poručili da se mentalno i na svaki drugi način pripreme za slučaj da rat stigne i do švedskih granica. Kao i u posljednja dva stoljeća, smatra se da prijetnju predstavlja Rusija.

„Svi moraju razumjeti sigurnosnu situaciju. Ne možemo samo reći da smo u najozbiljnijoj sigurnosnoj situaciji nakon Drugog svjetskog rata. Moramo razumjeti što to znači. I svi moramo preuzeti odgovornost u ovoj situaciji. Ne želim prestrašiti, nego ohrabriti građane. Moja je ambicija potaknuti više ljudi na razmišljanje o vlastitoj situaciji i vlastitoj odgovornosti“, rekao je Micael Bydén za dnevni list Aftonbladet i nastavio:

„Pogledajte Ukrajinu, kojoj to uspijeva na fantastičan način. Dijelovi zemlje su u punom ratu, ali drugi dijelovi funkcioniraju relativno normalno unatoč vrlo teškoj situaciji. Dakle, svatko se mora pobrinuti sam za sebe u prvih nekoliko dana. Razumijevanje, znanje i priprema za teška iskušenja stvaraju robusno društvo.“

Međutim, čini se da je upravo situacija u Ukrajini, odnosno mogućnost ruske pobjede, ponukala švedskog ministra civilne obrane Oskara Bohlina da na godišnjoj konferenciji Narod i obrana u Sälenu prvi otvoreno progovori o izgledima da se Švedska nakon 210 godina mira ponovno nađe u ratnom stanju.

„Moramo shvatiti da zemlja s deset milijuna stanovnika ne može očekivati da je njene oružane snage obrane od svega što se može zamisliti kao prijetnja. Zadatak obrane švedskog društva pada na svih naših deset milijuna stanovnika. Potrebno je pripremiti se za cjelokupnu ljestvicu opasnosti. Moramo pripremiti Švedsku za ratne zahtjeve sa svime što to podrazumijeva“, objasnio je Bohlin u utorak za Dagens Nyheter i na pitanje postoji li određeni vremenski okvir za pripreme odgovorio:

„Ovisi o tome što se događa u Ukrajini i u svijetu koji nas okružuje. Zbog rata u Ukrajini Rusija je doživjela privremeni pad sposobnosti svojih konvencionalnih borbenih snaga. To nam daje priliku za jačanje naše spremnosti.“

Mnogi kritiziraju izjave švedskih vlasti o ratu

Iako članstvo u NATO-u već dvije godine u anketama uživa stabilnu i natpolovičnu potporu švedskih građana, nacija nije jednoglasno prihvatila uznemirujuću retoriku najviših državnih dužnosnika.

Göran Greider, kolumnist utjecajnog dnevnog lista Dagens Nyheter, u tekstu pod naslovom „Naravno, Micael Bydén ne može naglas reći da čezne za ratom“ u utorak je izričito osudio retoriku vrhovnog zapovjednika oružanih snaga:

„Da budem iskren, uvijek sam sumnjao da mnogi vojnici zapravo potajno čeznu za ratom. U mnogočemu su slični boksačima koji nikad ne izađu ni na jedan meč. Pretpostavljam da ih tijekom dugotrajnih razdoblja mira progoni stalna briga da će ih javnost i porezni obveznici smatrati nepotrebnima. U Švedskoj, koja već dugo živi u miru, djelomično zahvaljujući sada izgubljenoj neutralnosti, ta čežnja mora da je jako potisnuta.“

„Ne znam. Mnogi su doista prestravljeni ruskom prijetnjom, unatoč tome što ruski imperijalistički ratni stroj nije uspio poraziti slabiju zemlju; osvojene teritorije zadržao je slanjem svoje mladosti u masovni pokolj. Bydénova izjava usmjerava Švedsku samo na jedan put: na ratni put. Ideja mira postala je tabu. Istodobno imamo vladu koju izraelski ratni stroj ne zabrinjava“, poentirao je Greider.

Bivša ministrica: Trebali bi biti jasniji

Margot Wallström, bivša ministrica vanjskih poslova iz redova danas oporbenih Socijaldemokrata, smatra da bi vlada desnog centra i Bydén trebali biti jasniji u svojim porukama o ratnoj opasnosti: „Vlada bi nam trebala pomoći da shvatimo u čemu je sigurnosna prijetnja. Trebamo li se pripremiti za kopnenu invaziju? Postoje li druge prijetnje? Ili je sve to dezinformacija?“

Reporteri Expressena u utorak su izašli na ulice Stockholma i pitali nekoliko mlađih građana, ponajprije onih na kojima bi trebao počivati teret oružane obrane (a u Švedskoj se to odnosi na vojne obveznike oba spola), jesu li spremni braniti zemlju od napada neprijatelja. Odgovori nisu bili posebno ohrabrujući.

„Nikad ne pričam o ratu, smatram to zastrašujućim, pa radije sve ignoriram. Nisam spremna boriti se u ratu“, rekla je 24-godišnja Sofia Edenberger, dok je njezina prijateljica iskreno priznala: „Teško pitanje, ne znam što bih rekla. Ne želim umrijeti, a s druge strane, ima stvari koje vrijedi braniti. Znam da bih trebala reći da ću se boriti, ali zapravo nemam pojma što bih učinila.“

Oglasila se Rusija

U međuvremenu se s ruske strane oglasio Aleksej Puškov, predsjednik informacijskog odbora ruskog Senata: „Švedska je jedna od vodećih zemalja u Europi u smislu razine antiruske paranoje. Već godinama Šveđani govore o tome kako se Rusija navodno sprema ‘osvojiti Göteborg’ i slične besmislice. Očito se pokušava dati Švedskoj geopolitičko značenje koje ona nema. Ponekad se čini da neki švedski časnici, kao i novinari, gotovo kao da sanjaju o ratu. Očito još ne mogu prihvatiti poraz na Poltavi.“

Puškov je mislio na Poltavsku bitku u današnjoj Ukrajini iz 1709. godine u kojoj je ruski car Petar Veliki nanio švedskoj vojsci najteži poraz u povijesti i tako zaustavio švedsku ekspanziju prema istoku. I za posljednji ratni neuspjeh Švedske, u takozvanom Finskom ratu, točno sto godina nakon Poltavske bitke, zaslužna je Rusija.

Iako su posljednji sudionici i svjedoci ovih bitaka odavno pokojni i nakon toga su uslijedila dva stoljeća mira, ruska prijetnja nikad nije sasvim nestala iz švedske nacionalne svijesti.

Premijer Ulf Kristersson pokušao je na konferenciji u Sälenu kod javnosti, koja se očito uspavala kroz stoljeća mira, probuditi tu nacionalnu i domoljubnu svijest: „Ukrajina nas je naučila da je najvažniji resurs zemlje u ratu zajednička volja naroda da se brani. I mi moramo početi razgovarati o očekivanjima koja dolaze sa švedskim državljanstvom.

Radi se o obrani Švedske, naših vrijednosti i našeg načina života – s oružjem u rukama i našim životima na kocki. Državljanstvo nije samo putna isprava. Vi branite švedsku demokraciju i slobodu. Ako to ne želite učiniti, ne biste trebali biti švedski državljanin.“

Ili, kako piše na istaknutom mjestu u brošuri „Za slučaj krize ili rata“: „Ako Švedsku napadne neka druga država, nikada se nećemo predati. Sve informacije o prestanku otpora su lažne.“