Nasilje, škole u raspadu. Što se događa s njemačkim obrazovnim sustavom?

ŠKOLSKE zgrade u stanju raspada, sve više nasilja među učenicima i sve više nastavnika na rubu živčanog sloma. Što se događa s njemačkim obrazovnim sustavom?

Kako piše Deutsche Welle, ima dana kada je za njemačku ministricu obrazovanja sve kako treba biti. Na primjer onda kada se dodjeljuju godišnje nagrade najboljim nastavnicima, a ministrica Bettina Stark-Watzinger ima čast držati govor dobitnicima Njemačke učiteljske nagrade. Među njima su, primjerice, nastavnik matematike koji, kako kažu njegovi đaci, to teško gradivo zna predavati na uzbudljiv način. Ili defektolog koji je u svoj kazališni projekt uključio i učenike u invalidskim kolicima. Ili nastavnik koji na svojim satovima koristi videosnimke koje je sam napravio.

No istovremeno u proteklih nekoliko tjedana i mjeseci jedno istraživanje za drugim jasno pokazuje da je njemačkom obrazovnom sustavu hitno potrebna – dopunska nastava. Najprije su u PISA-studiji u prosincu njemački učenici u matematici i čitanju prošli lošije nego ikad.

Pa su onda u Istraživanju o mladima u 2024. upravo ti mladi kritizirali očigledne nedostatke kada je riječ o digitalizaciji u školama i ukazali da ih to nije pripremilo za svijet rada i realan život. A onda je i u takozvanom Školskom barometru skoro svaki drugi nastavnik (47 posto) izjavio da je osobno bio svjedok psihičkog ili fizičkog nasilja među učenicima.

„Te rezultate vidimo kao pokazatelj da je sustav bolestan“, kaže Dagmar Wolf. Ova bivša nastavnica vodi Odjel za obrazovanje zaklade Robert Bosch u Stuttgartu, koji je i ispitao više od 1600 nastavnika za Školski barometar. Wolf ističe: „Govorimo o maltretiranju, govorimo o vandalizmu, ali i o fizičkim obračunima, od kojih se neki, naravno, događaju i izvan školskog dvorišta. Čak smo čuli da su u neke od tih događaja bili umiješani i roditelji. To je izuzetak, ali nije da toga nema.“

Nasilje čak i u nižim razredima

Nekada bi bilo nezamislivo da senator za obrazovanje Grada Berlina mora slati pismo na adrese 800 škola kako bi upozorio na glasine koje se šire po TikToku o „Nacionalnom danu silovanja“ 24. travnja, kada su seksualni napadi navodno dozvoljeni.

A i geopolitičke krize i ratovi imaju utjecaja. Dagmar Wolf priča kako nastavnici navode da je povećan broj nasilnih incidenata među učenicima zbog rata u Pojasu Gaze i Izraelu.

Osim toga, vara se onaj tko misli da je sve to problem samo sa starijim učenicima – slučajevi maltretiranja i fizičkih obračuna događaju se i među đacima prva četiri razreda, dakle među djecom u dobi od šest do deset godina.

Zaključak Dagmar Wolf je sljedeći: kada je u pitanju obrazovanje, Njemačka je podijeljena država. S jedne strane je više od 3000 gimnazija u kojima su i uvjeti i izazovi potpuno drugačiji od onih u drugim školama koje prvenstveno pohađaju djeca, odnosno mladi ljudi migrantskog porijekla, kao i oni, kako kaže Wolf, „obrazovno ugroženog porijekla“. A osim toga tu je i herkulovski zadatak za sve škole u Njemačkoj: integracija izbjegličke djece.

„U posljednje dvije godine integrirali smo u obrazovni sustav više od 200.000 djece iz Ukrajine – i najmanje isto toliko djece iz drugih zemalja koje se bore s gospodarskim poteškoćama ili u njima bjesni rat. Naravno da to situaciju u školama čini mnogo težom nego što je bila prije deset godina“, kaže Dagmar Wolf iz zaklade Robert Bosch.

Izazovi: mobilni telefoni, posljedice pandemije korone

Ako želite dobiti dojam o tome kako i koliko se svakodnevni život u školama posljednjih godina promijenio, onda je najbolje da razgovarate s Torstenom Müllerom (ime je promijenjeno). On je socijalni radnik u jednoj srednjoj školi u saveznoj pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija i svakodnevno se suočava s potrebama, brigama i problemima učenika. U intervjuu za DW on objašnjava razloge sve većeg stresa, iscrpljenosti i nedostatka samopouzdanja i motivacije kod mladih – što su sve pojave zabilježene u Istraživanju o mladima u 2024:

„Odlučujuća je, naravno, upotreba mobilnog telefona. To je promijenilo način na koji komuniciramo jedni s drugima. Mladi više pričaju jedni o drugima nego jedni s drugima i tako nastaju nesporazumi koje ranije nismo imali. Osim toga, još uvijek se nosimo s posljedicama pandemije korone, s gubitkom sigurnosti i značajnim porastom broja psihijatrijskih bolesti.“

Višemjesečno zatvaranje škola za vrijeme pandemije smatra se najvećom greškom u njemačkoj politici suočavanja s koronavirusom: dok su škole u Francuskoj bile zatvorene samo 56 dana, u Španjolskoj 45, a u Švedskoj 31 dan, njemački đaci imali su online-nastavu više od 180 dana.

Müller uočava da danas mladi ljudi često imaju „puno kraći fitilj“, odnosno da je veća vjerojatnost da će se potući umjesto da razmjenjuju argumente. Škola se tome pokušava suprotstaviti trodnevnim tečajevima o deeskalaciji, koje vode socijalni radnik Müller i njegov tim.

„Prenosimo znanje o tome kako dolazi do svađe i što grupa ili ja kao pojedinac mogu učiniti da uopće ne dođem u takvu situaciju. Kako funkcionira mobing, odnosno maltretiranje, koje je već svaki drugi ili svaki treći učenik osobno doživio? Na kraju, kroz vježbe, razvijamo zajedničku strategiju za borbu protiv svega toga.“

Kako poboljšati situaciju?

Manji razredi uz isti broj nastavnika, razvijen sustav asistenata u nastavi, pojačan socijalni rad i više školskih psihologa. To je Müllerov recept za vraćanje njemačkih škola na pravi put. Stefan Düll bi vjerojatno sve to odmah potpisao, ali njegov popis je mnogo duži. On je predsjednik Udruženja njemačkih učitelja i za DW kaže:

„Potrebno nam je mnogo ljudi koji mogu predavati njemački kao strani jezik. Treba nam pomoćno osoblje na području školske psihologije, asistenti u nastavi, ljudi obučeni za rad s mladima. Problem je što više ne uspijevamo tako lako pronaći kadrove jer je demografski razvoj u suprotnosti s potrebama. One su sve veće, a kvalificiranih ljudi koje tražimo je sve manje i manje.“

I tako raste frustracija među nastavnicima, koji sve više moraju posredovati u sukobima, umjesto da drže nastavu. Rezultati Školskog barometra dovoljno govore: prema toj anketi, svaki treći nastavnik se i po nekoliko dana osjeća emocionalno iscrpljeno. Više od četvrtine (27 posto) ispitanih napustilo bi posao u školi – iako je velika većina nastavnika i dalje zadovoljna svojim pozivom. A najveći izazov sada je – ponašanje učenika.

Zato je potrebno više kadrova za sprečavanje nasilja, zahtijeva direktor jedne gimnazije u Bavarskoj. Ako se prekorače određene granice, onda pomaže samo politika nulte tolerancije: „U nekom trenutku je dosta i mi se nalazimo na području kaznenog prava s prijavom policiji, kako bismo barem malo zastrašili. To vrijedi i za slučajeve mobinga. Pa i kada je u pitanju cyber-mobing, mnogi direktori škola i te slučajeve prijavljuju policiji.“