Ukrajinci ponizili Putina usred njegovog grada uoči velikog ekonomskog foruma

Stanovnici Sankt Peterburga, drugog po važnosti grada Ruske Federacije i rodnog grada Vladimira Putina, masovno su na društvenim mrežama objavljivali fotografije i videozapise ukrajinskih bespilotnih letjelica koje su, kao na paradi, polako preletjele različite četvrti Sankt Peterburga i pogodile tamošnji naftni terminal.

Doslovno u roku od nekoliko sati, Robert „Mađar“ Brovdi, zapovjednik ukrajinskih Snaga bespilotnih sustava, objavio je na svojoj stranici videozapis na kojem ukrajinski dron mirno i nesmetano pogađa rusku raketnu korvetu „Bojkij“ izravno u doku ključne baze ruske mornarice u Kronstadtu.

Riječ je o praktički novom brodu projekta 20380, trećoj korveti Baltičke flote, koja je u veljači 2026. godine poslana na planirani remont nakon praćenja tankera ruske „flote u sjeni“.

Kako su već izvijestili ukrajinski službeni izvori, u noći na 3. lipnja 2026. godine Snage bespilotnih sustava (SBS) u suradnji sa Snagama za specijalne operacije (SSO), Službom sigurnosti Ukrajine (SBU) i Glavnom obavještajnom upravom (GUR) provele su kompleksnu operaciju duboko unutar teritorija Ruske Federacije, koristeći dalekometne bespilotne letjelice kamikaze tipa AN-196 „Ljuti“ i FP-1.

Glavna meta napada bilo je dioničko društvo „Peterburški naftni terminal“ u Sankt Peterburgu. Istodobno su zabilježeni uspješni napadi na vojnu tvornicu „Progres“ u gradu Mičurinsku, koja je specijalizirana za proizvodnju mikroelektronike za borbeno zrakoplovstvo i raketno naoružanje, kao i udari na borbene brodove Baltičke flote u luci Kronstadt.

U Sankt Peterburgu je operacija postigla potpuno taktičko iznenađenje: civilni sustav uzbunjivanja nije reagirao, zračna opasnost nije oglašena, a reakcija ostataka protuzračne obrane svela se na kaotično i neučinkovito pucanje iz strojnica u uvjetima lokalnih prekida interneta.

Izbor ciljeva

Dioničko društvo „Peterburški naftni terminal“ prvorazredni je strateški cilj najvišeg ranga, unesen u registar subjekata prirodnih monopola Ruske Federacije još od 2000. godine.

Objekt se prostire na ukupnoj površini od 37 hektara, sadrži 21 vertikalni spremnik za skladištenje svijetlih i tamnih naftnih derivata, a njegov nominalni kapacitet iznosi 12,5 milijuna tona godišnje. Prihodi poduzeća za financijsko razdoblje 2024. godine iznosili su gotovo 9 milijardi rubalja (ekvivalent od 100 do 120 milijuna američkih dolara).

Terminal ima ulogu glavnog amortizacijskog čvorišta (buffer hub) za izvoz ruske sirove nafte i naftnih derivata u Baltičkoj regiji, akumulirajući količine u slučaju tehnoloških ili vojnih zastoja susjednih čvorišta u Ust-Lugi i Primorsku.

Videozapisi potvrđuju najmanje četiri izravna pogotka bespilotnih letjelica FP-1 u prostor sa spremnicima. Uspjeh ovog naleta izravna je posljedica kritične iscrpljenosti ruskog sustava protuzračne obrane.

Tijekom posljednjih pet mjeseci Obrambene snage Ukrajine sustavno su uništavale između 30 i 40 radarskih stanica (radar systems) i protuzračnih raketnih kompleksa (SAM systems) mjesečno, što je potvrđeno videozapisima. Ukupni gubici neprijatelja u ovom razdoblju dosegnuli su brojku od 160 do 180 jedinica protuzračne obrane.

Budući da su radarske stanice visokotehnološka, specijalizirana roba s dugim proizvodnim ciklusom – ruski vojno-industrijski kompleks sposoban je proizvesti tek nekoliko komada godišnje, za razliku od protuzračnih sustava tipa „Pancir“ koji se proizvode tempom do dva komada mjesečno – u zračnom prostoru Ruske Federacije stvorile su se sustavne rupe. Ruski specijalizirani izvori službeno su priznali činjenicu da je njihova protuzračna obrana postala „točkasta“ (fokalna) i nesposobna zaštititi čak i strateške objekte.

Apsurdnost i bespomoćnost situacije naglašena je i njihovim vlastitim pozivima vlasnicima naftnih skladišta da o vlastitom trošku unajmljuju „veterane specijalne vojne operacije“ s automatskim puškama radi čuvanja neba, što je de facto priznanje potpune kapitulacije državnog sustava protuzračne obrane.

Simboličko i geopolitičko značenje

Udar ima golemo simboličko i geopolitičko značenje jer je izveden točno na dan početka Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu (SPIEF-2026), 3. lipnja.

Ovaj događaj Kremlj je pozicionirao kao alat za demonstraciju slamanja međunarodne izolacije, na koji su prvi put nakon osam godina stigla strana izaslanstva: predstavnici Kine, zastupnik proruske njemačke stranke „Alternativa za Njemačku“ (AfD) Ulrich Singer, kao i predstavnik komisije SAD-a imenovan od strane Donalda Trumpa, Rodney Cook.

Ruska propaganda pripremala je opsežan medijski performans o obnovi poslovnog dijaloga.

Umjesto toga, međunarodna zajednica i strani investitori dobili su izravan prijenos zapaljenog strateškog naftnog objekta samo nekoliko kilometara od kongresno-izložbenog centra „Expoforum“. Ukrajinski dronovi zorno su demonstrirali da su investicije u Rusiju zapravo ulaganje u mrtvog konja koji nije sposoban zaštititi vlastitu kritičnu infrastrukturu čak ni u regiji koja je za diktatora sakralna.

Nakon praktičnog izbacivanja iz pogona terminala u Tuapseu i redovitih udara na Novorosijsk (Šesharis), baltički bok Rusije službeno je ostao nezaštićen. Sljedeća faza u razvoju ukrajinske strategije jest dosljedno i koncentrirano uništavanje svih deset ključnih izvoznih luka Ruske Federacije na Baltiku, Crnom i Azovskom moru, uključujući Ust-Lugu, Primorsk, Visock, Tamanj, Kavkaz, Temrjuk i Taganrog.

S obzirom na to da ruska industrija nije sposobna pokriti ni 20% trenutačnih gubitaka sredstava protuzračne obrane, ovi će objekti planski biti pretvoreni u staro željezo.

Konačni rezultat ove sustavne kampanje bit će potpuna paraliza lučke logistike, zaustavljanje deviznih priljeva od prodaje nafte, a potom i prenošenje koncentriranih udara na unutarnju energetsku mrežu industrijskih regija, što će dovesti do nepovratnog kolapsa ruske vojne mašinerije.

„‘Specijalna vojna operacija’ traje upravo zato da ne bi bilo napada poput ovog na Sankt Peterburg“, izjavio je glasnogovornik Kremlja Peskov.

Retoričko pitanje – a jesu li se ovakvi udari po Rusiji događali prije početka invazije punog opsega na Ukrajinu?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala