NATO se sprema za rat ispod površine mora

Države, NATO i obrambene kompanije ulažu milijarde u autonomne podvodne dronove, senzore i sustave koji bi trebali nadzirati morsko dno i štititi infrastrukturu o kojoj ovisi velik dio svjetskog gospodarstva.

Razlog je jednostavan: budućnost ratovanja više nije samo na kopnu, moru i u zraku. Sve važnije postaje i ono što se nalazi ispod površine mora, piše CNBC.

„Promjena sigurnosnog okruženja dovela je ovu temu u prvi plan“, rekla je za CNBC Katja Bego, viša istraživačica britanskog instituta Chatham House.

Istodobno napredak umjetne inteligencije, autonomnih sustava i dronova otvara mogućnosti nadzora koje do prije nekoliko godina nisu postojale.

„Cijelo naše gospodarstvo izgrađeno je na tome“, rekla je Bego.

Više od 1.5 milijuna kilometara podmorskih kabela

Prema podacima istraživačke kompanije TeleGeography, početkom 2026. u svijetu je bilo aktivno više od 1.5 milijuna kilometara podmorskih komunikacijskih kabela.

Njima prolazi golema većina međunarodnog internetskog prometa. Uz komunikacijske kabele, po morskom dnu prolaze naftovodi i plinovodi te sve veći broj energetskih kabela koji povezuju elektroenergetske sustave država i prenose struju iz pučinskih vjetroelektrana.

Ranjivost te infrastrukture dramatično je došla u fokus nakon eksplozija na plinovodima Nord Stream u Baltičkom moru u rujnu 2022. godine.

Od tada je zabilježen niz oštećenja podmorskih kabela i druge infrastrukture, posebno na Baltiku, što je dodatno potaknulo strah od hibridnog ratovanja. Ono može uključivati sabotaže, kibernetičke napade, dezinformacije i gospodarski pritisak bez otvorenog klasičnog vojnog sukoba.

„To je dugo bilo zanemareno područje pa sada treba mnogo toga nadoknaditi“, rekla je Bego.

NATO već šalje brodove, avione i dronove

NATO je u siječnju 2025., nakon niza incidenata na Baltiku, pokrenuo operaciju Baltic Sentry radi zaštite kritične podmorske infrastrukture. U njoj sudjeluju fregate, pomorski patrolni avioni i pomorski dronovi.

Savez je tijekom 2025. na Baltiku testirao i desetke zračnih i pomorskih dronova, a osam članica NATO-a u veljači ove godine dogovorilo je ubrzanu nabavu novih tehnoloških sustava za pomorske operacije i nadzor podmorske infrastrukture.

Europska unija također pojačava zaštitu kabela. Europska komisija je u veljači ove godine predstavila novi paket mjera i 347 milijuna eura ulaganja u sigurnost podmorskih kabela.

Obrambene kompanije vide golemo novo tržište

Velike obrambene i brodograđevne kompanije već se pozicioniraju za novu fazu razvoja.

Talijanski Fincantieri u srpnju je najavio preuzimanje većinskih udjela u četiri kompanije za oko 600 milijuna eura kako bi proširio poslovanje s podvodnim i površinskim dronovima, podmorskim komunikacijama i istraživanjem morskog dna. (Fincantieri)

Kompanija želi svoje stoljetno iskustvo u gradnji podmornica prenijeti na ono što njezin izvršni direktor Pierroberto Folgiero naziva „nekonvencionalnim podvodnim svijetom“.

To uključuje manje podmornice, bespilotne sustave i mreže podvodne komunikacije.

Folgiero očekuje da će veliki površinski brodovi u budućnosti funkcionirati kao svojevrsni matični brodovi koji upravljaju čitavim mrežama autonomnih vozila iznad morskog dna i u različitim dubinama.

U isto područje ulaže i francuski obrambeni div Thales, koji već razvija sonare, sustave za protupodmorničko ratovanje, otkrivanje mina i autonomne podvodne sustave.

Podvodni dronovi koji sami patroliraju

Jedna od kompanija koje ciljaju to novo tržište je njemački Euroatlas.

Razvio je autonomno podvodno vozilo GreyShark koje može dobiti zadatak i izvršavati ga bez stalnog ljudskog upravljanja.

Primjerice, tijekom pregleda plinovoda može sam prepoznati predmet koji izgleda poput mine, prijaviti ga operateru i čekati odluku treba li mu se približiti.

Ideja nije da ratni brod čuva svaki kilometar podmorskog kabela, nego da velik broj autonomnih vozila stalno patrolira ključnim područjima. Ako jedan dron otkrije nešto sumnjivo, prema tom području mogu krenuti drugi.

„Gotovo je nemoguće pokriti cijeli ocean. Morate samo znati koja su područja dovoljno važna da ondje imate stalan pregled onoga što se događa“, rekla je za CNBC Verineia Codrean, direktorica strategije i partnerstava Euroatlasa.

Problem je prije svega veličina područja. Fregate, klasične podmornice i patrolni avioni preskupi su i nema ih dovoljno da bi neprekidno nadzirali tisuće kilometara kabela i cjevovoda.

Dronovi će tražiti druge dronove

Autonomna vozila neće služiti samo za zaštitu infrastrukture.

Kako ih razvijaju i potencijalni protivnici NATO-a, pojavljuje se i potpuno nova vrsta zadaće: traženje, praćenje i identificiranje neprijateljskih autonomnih podvodnih vozila.

„Ono što gradimo mi, grade i naši protivnici“, rekla je Codrean.

To otvara mogućnost da se ispod površine mora sve češće odvijaju operacije u kojima strojevi traže i prate druge strojeve.

Codrean ipak ne očekuje da će dronovi zamijeniti podmornice i ratne brodove. Umjesto toga, mornarice bi trebale kombinirati klasične brodove i podmornice s velikim brojem autonomnih sustava.

Euroatlas razvija i GreyShark s pogonom na vodikove gorivne ćelije. Kompanija navodi da je cilj omogućiti misije koje mogu trajati do 16 tjedana. Na svojim aktualnim stranicama za GreyShark navodi domet do 10.700 nautičkih milja pri brzini od četiri čvora, no riječ je o deklariranim mogućnostima proizvođača.

„Nemoguće je zaštititi baš sve“

Glavni problem ipak ostaje isti: površina koju treba nadzirati golema je.

„Ne mislim da bi itko u NATO-u tvrdio da možemo zaštititi mrežu dugu više od milijun kilometara“, rekla je Bego.

Dodatni je problem pitanje odgovornosti. Velik dio podmorskih kabela i druge infrastrukture pripada privatnim kompanijama. One su se tradicionalno bavile održavanjem i slučajnim oštećenjima, primjerice onima koja uzrokuju sidra ili ribarski brodovi.

Namjerne sabotaže i vojni napadi potpuno su drugačiji problem i u njih se sve više uključuju države i vojske.

Zaštita može uključivati dodatne senzore, intenzivniji nadzor i dublje ukopavanje kabela, ali sve to značajno povećava troškove.

Zbog toga Bego očekuje mnogo veću suradnju država, vojski i privatnih vlasnika infrastrukture.

Podvodni dronovi pritom još nisu dosegnuli tehnološku razinu bespilotnih letjelica koje se masovno koriste u ratu u Ukrajini. Pod morem je komunikacija znatno teža, vidljivost je slaba, a signali se ne šire kao kroz zrak.

„Ova tehnologija nije ni blizu razine dronova koje vidimo u Ukrajini“, rekla je Bego.

„Napredak postoji, ali to je jednostavno vrlo teško. Tehnološke prepreke doista su velike“, dodala je.

Zato upozorava da autonomni podvodni dronovi neće riješiti problem ranjivosti morskog dna.

„Korisni su. Prije svega za odvraćanje i slanje poruke. Dobro je razvijati to područje, ali to nije čarobno rješenje koje će sve popraviti“, rekla je.