‘Ovo je najveći Xijev strah! Bilo koji znak da se to sprema bio bi okidač koji Kinu gura u rat‘

„Susret Donalda Trumpa i Xija Jinpinga djelomično je bio povijesni jer je Xi predložio novu formulu bilateralnih odnosa; inzistirao je na strateškom partnerstvu koje se temelji na trajnoj, predvidivoj stabilnosti, čak i kada se radi o rivalstvu. Tenzije su ublažene. Između dvojice predsjednika vladala je harmonija, ali je između Kine i SAD-a sada samo primirje, još uvijek ne i mir, i to u trgovinskom ratu kao i u političkom obračunu u vezi s Bliskim istokom, Iranom i drugim žarištima po svijetu”, kaže u Briefingu Zorana Baković, vanjskopolitička novinarka i komentatorica slovenskog lista Delo, vrsna poznavateljica Kine, gdje je godinama živjela i radila kao dopisnica.

Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta

„Xi odnose s Amerikom naziva najvažnijim bilateralnim odnosima na svijetu i poručuje da je svijet dovoljno velik da dvije velike nacije i sile mogu paralelno rasti te da nije nužno da si međusobno otežavaju rast. Podsjećam na 2017., kada su Xi i njegova supruga bili u Mar-a-Lagu, gdje su im domaćini bili Donald i Melania Trump, kada je njihova unuka recitirala na kineskom, kada su jeli divnu čokoladnu tortu i kada je djelovalo da se između dviju sila rađa ljubav, da bi vrlo brzo nakon toga Trump otvorio oštar trgovinski rat prema Kini koji do dana današnjeg nije završen. Znamo da je Kina sada Trumpu obećala da će uvesti najmanje 17 milijardi dolara poljoprivrednih proizvoda iz Amerike do 2028. godine. Ako Kina to ne ispuni, možemo očekivati promjenu Trumpova raspoloženja”, govori Baković. Otkriva da Kina 50 posto nafte nabavlja s Bliskog istoka. Ima, dodaje, propis po kojem ni iz jedne zemlje ne može nabavljati više od 20 posto nafte kako bi spriječila ovisnost o jednoj zemlji, čak i Rusiji.

„Nije samo Kina ovisna o Americi, nego i Amerika o Kini. Predsjednici američkih korporacija, koji su u Peking došli s Trumpom, najveće su žrtve svake tenzije koja se može roditi između Kine i SAD-a. Kinesko-američka robna razmjena prošle je godine pala za oko 20 posto, ali i dalje dvije trećine Kina izvozi u Ameriku, a Amerika jednu trećinu u Kinu. Trump želi da se taj američki deficit iznivelira, ali to nikako ne ide”, ističe Baković, dodajući da je Iranska revolucionarna garda za vrijeme Trumpova boravka u Pekingu pustila 30 kineskih tankera da prođu kroz Hormuški tjesnac.

„Kina je vrlo pogođena stanjem na Bliskom istoku jer joj je Iran slao 90 posto svoje nafte, a Kina je s Iranom sklopila sporazum da će u narednih 25 godina u Iranu uložiti više od 400 milijardi dolara, prije svega u energetsku infrastrukturu. Ono što se Zapadu čini Trumpovom nerazumnošću i ludošću – započinjanje ratova – to kineski analitičari tumače njegovom osmišljenom akcijom protiv Kine. Iz Venezuele je Kina nabavljala naftu i ulagale su se investicije u tu zemlju. I Kuba je Kini bliska. Nakon toga zapalio se cijeli Bliski istok. Kina je na ovakav scenarij bila spremnija od bilo koje zemlje. Zahvaljujući jeftinoj ruskoj nafti napravila je obilne strateške rezerve, ali je u Kini ipak poskupjelo gorivo”, naglašava Baković.

„Tajvanci sasvim sigurno imaju puno razloga biti dobro zabrinuti što će s njima biti. Kina je oko Tajvana kao paukova mreža i samo čeka trenutak da ga pripoji. Xi je Trumpu vrlo prijetećim glasom rekao da je Tajvan crvena crta preko koje SAD ne smije prijeći i da će se odnosi Kine i SAD-a odvijati u dobrom smjeru ako se Amerika prema Tajvanu bude odnosila kako treba, a ako ne, dvije će se sile suočiti s ozbiljnom opasnošću od zlog sukoba. Prijetnja kakvu dosad nisam čula da je Xi Amerikancima izrekao u oči. Po povratku iz Kine Trump je u intervjuu kazao da će razmisliti o isporuci moćnog naoružanja koju je već potpisao s Tajvanom. Slutim da Trump to neće moći provesti jer ni Republikanci ni Demokrati neće dopustiti da Trump samo tako Tajvan pusti niz vodu”, upozorava Baković.

„Da je Trump rekao da će dići ruke od Tajvana, Xi bi mu dao što god hoće u drugim dijelovima svijeta jer Kina je opsjednuta time da Tajvan dođe pod njezinu kontrolu, ali Peking nema ništa tako veliko za ponuditi. Nema takvog utjecaja na Iran ni na Putina. Kada govorimo o Hormuškom tjesnacu, imamo i Tajvanski tjesnac, koji je jednako bitan za protok energenata Japanu i Južnoj Koreji, i bude li ga Kina kontrolirala, imat ćemo novu krizu”, objašnjava Baković.

„Najveći strah Xija Jinpinga je referendum na Tajvanu o neovisnosti. Bilo koji znak da se Tajvan na to priprema bio bi okidač koji bi gurnuo Kinu u rat, neovisno o tome je li na njega spremna”, tvrdi Baković, koja očekuje da će Xi prihvatiti Trumpov poziv da 24. rujna dođe u službeni posjet SAD-u. Ističe da tjedan dana nakon tog datuma istječe primirje u trgovinskom ratu između Kine i SAD-a, što znači da do listopada neće stupiti na snagu ogromne carine. Kaže da je Putinov posjet Pekingu bio dogovoren puno ranije i slučajno se dogodio nekoliko dana nakon Trumpova, koji je trebao biti u veljači, ali je odgođen zbog rata u Iranu.

„S Putinom je Xi puno bliži nego s Trumpom, ali Kini su u ovom trenutku puno bitniji odnosi s Amerikom nego s Rusijom jer Rusija ne može Kinu zaustaviti u rastu, dok Amerika može, na putu da do 2035. bude najveća industrijsko-tehnološka sila”, kaže Baković. Napominje da je Kulturna revolucija, od čijeg se početka navršava 60 godina, veliki kompleks na kineskoj nacionalnoj duši, a i sam Xi bio je žrtva jer mu je otac bio proglašen sljedbenikom kapitalističkog puta i poslan na selo raditi teške poslove. Xi je, dodaje, kao 13-godišnjak bio u logoru za djecu progonjenih dužnosnika, no ipak ne dopušta da se to razdoblje istražuje i izaziva nova previranja.

„Kinezi primjećuju da se neki oblici Kulturne revolucije primjećuju u Americi jer je Trump sličan Maou Ce-tungu po tome što ruši institucije. To nalikuje na Maov autoritarni populizam”, zaključuje Baković pa objašnjava i zašto Xi, za razliku od svojih prethodnika, ne boja kosu u crno.

Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.

Pogledajte cijelu emisiju: