MAGA predsjednik opsjednut je izvanrednim stanjem. Pitanje je vremena kada će ga proglasiti za cijeli SAD i za ostatak svijeta

S obzirom na to da dio članica EU, nakon zahtjeva Donalda Trumpa da se Sjedinjenim Državama proda ili preda Grenland, poziva na deeskalaciju, odnosno pregovore s ciljem principijelnog dogovora (što je zdravorazumski pristup), otvara se pitanje je li uopće moguć politički, ekonomski i socijalno održiv sporazum, možda truli kompromis, ili bi bilo mudrije tretirati MAGA režim kao novi izvor europskih sistemskih rizika koji traži fundamentalnu promjenu odnosa prema Sjedinjenim Državama kao „lideru slobodnog svijeta“.

Nikada u povijesti Europe pred europske čelnike nisu stavljena tako osjetljiva pitanja s dalekosežnim posljedicama kao što su ona najavljena za izvanredni briselski summit: suverenitet Danske i Grenlanda, granice američke moći unutar savezništva te europski odgovor na politiku ucjene carinama i sigurnošću. Na stol političke rasprave, uz ova naizgled jednostavna, zapravo moralna pitanja, dolazi cijeli spektar problema; od pitanja kako dalje s Ukrajinom, je li mudrije utišati ratne uzvike prema Kremlju, do toga kuda i s kime uopće dalje? Impresije o tome kako bi moglo izgledati instant Zlatno doba koje nam nameće Donald Trump nisu dobre.

Maske su sada pale: Nakon zadnjeg slučaja, usporedbe MAGA pokreta s nacizmom više nisu pretjerane

Osamdeset godina Sjedinjene Države bile su najprirodniji mogući globalni partner-zaštitnik europskih liberalnih demokracija, ali je Bijela kuća nakon useljenja MAGA predsjednika postala mjesto za donošenje istodobno iracionalnih i kontradiktornih odluka. Jedina relativno svježa, reprezentativna te stoga relevantna anketa s pitanjem „Želite li da Grenland napusti Dansku i postane dio Sjedinjenih Država?“ (Verian, siječanj 2025.) utvrdila je da je 85 posto Grenlanđana protiv, a samo 6 posto za. A Trump im se upravo predstavlja kao cinični desni ekstremist koji im licemjerno nudi ponižavajuće preuzimanje domovine za dolare, kao da spašava propalo poduzeće, jer mu „eto treba“. U hirovitom otimanju golemog, predivnog, impresivnog prostora od 9,83 milijuna kilometara (leda i snijega) vidimo samo još jednu potvrdu da živopisne politike američkog MAGA predsjednika imaju više zajedničkih nazivnika od same živopisnosti: kontradiktornost, iracionalnost, nasilnost, nedosljednost…

Postoje deseci sistemski važnih te stotine manje važnih dokaza da američki predsjednik koristi dekadentnu političku fantazmagoriju u realizaciji zapravo vrlo precizne doktrine šoka.

Podsjetimo, Donald Trump osobno (čak sasvim očito) zabavlja se malicioznim dvosmislicama dok ruši temelje međunarodnog pravnog i trgovinskog poretka, koristi antiimigracijsku službu kao vrlo nasilnu političku miliciju te de facto režira izvanredno stanje s dobro probranom ekipom poslušnika, ulizica, političkih fanatika, radikalnih desnih karijerista, dežurnih demagoga te, otvoreno govoreći, hohštaplera vrlo različitih profila. Izvanredno stanje, ovakvo-onakvo, njegova je omiljena tema, kao i alat upravljanja.

Trump upravo forsira i antidemokratsku invaziju MAGA kamarile na redom sve bitne američke institucije. Iz međunarodnih ih je, jednostavno, barbarski – ispisao.

„Imam pravo raditi što god želim. Ja sam predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.” Trump je to izgovorio kad je branio suludu odluku da pošalje postrojbe Nacionalne garde u Chicago pod izlikom borbe protiv kriminala.

Donald Trump je u navodnom „ratu protiv droge“ „uhitio“ Nicolása Madura zbog kokaina (Venezuela), a javno je prijetio Andrésu Manuelu Lópezu Obradoru (Meksiko), Gustavu Petru (Kolumbija), Xiomari Castro (Honduras) i Miguelu Díazu-Canelu (Kuba). Istodobno, Trump je pomilovao osobe duboko povezane s narko-miljeom, kao što su Ross Ulbricht ili Juan Orlando Hernández. Milost nije imao za stotinjak navodnih članova narkokartela koje je pobio predsjedničkim dekretom jer su navodno prevozili narkotike gliserima; likvidirao ih je protupravno (kao da se u SAD-u dileri likvidiraju hicima u potiljak). Trump je sarkastično čak i kineskom predsjedniku Xiju pod nos servirao poticanje trgovine narkoticima kao sastavni dio pregovora o „recipročnim carinama“. NR Kina trgovinu drogom rješava smrtnim kaznama i doživotnim robijama, odnosno strateški je tretira kao pitanje nacionalne sigurnosti.

Mogu li se u trumipiziranom „ratu protiv droge“ izbjeći asocijacije na kontradiktornost, iracionalnost, nasilnost, nedosljednost… i potrebe za šokiranjem?

Šokovi mogu uslijediti i nakon rukovanja s Trumpom. Prvo osobno dogovori, pa onda promijeni dogovor. Otkazao je sporazum USMCA koji je osobno pregovarao s Meksikom i Kanadom.

Izvanredno stanje, ovakvo-onakvo, Trumpova je omiljena tema, kao i alat upravljanja

Leon Neal/AFP/Profimedia

„Strateški nesporazumi“ u komunikaciji s Trumpom uvijek su mogući. Kad najavljuje intervencije i objašnjava neke poteze, u pravilu ističe više ciljeva. Neki od tih ciljeva su logički suspektni, drugi nalik lošim šalama, treći više MAGA propaganda nego cilj, a poneki su i doista povezani s interesima SAD-a, ne baš nužno u skladu s međunarodnim pravom. Poslao je, primjerice, vojsku u Venezuelu kako bi uhvatio njezina predsjednika zbog kokaina, pa je poslije rekao da će SAD „upravljati“ tom zemljom te profitirati od njezinih golemih naftnih rezervi. Restauracija demokracije u Venezuli zasad je svedena na razgovore s – režimom američkog uhićenika Nicolasa Madura.

Voli prijetiti i svetiti se. Trump neselektivno prijeti baš svim pravnim i fizičkim osobama koji su ga izrazito iritirali, ali napada i bivše saveznike. Prijeti da će Grenland, zemlju članicu NATO-a, preuzeti vojnom silom. Zbog Grenlanda pak sada prijeti svima u Europi dodatnim tarifama jer su se usudili reći da nije u redu prijetiti. Američki predsjednik ima cijelu listu poznatih fizičkih osoba za progon. Donald Trump javno je tražio kazneni progon Joea Bidena i članova njegove obitelji, napadao Baracka Obamu i najavljivao istrage protiv Kamale Harris. Smijenio je Jamesa Comeyja, poticao istrage protiv Andrewa McCabea te je optuživao Johna Brennana, Jamesa Clappera i Christophera Wraya. Napadao je i prijavljivao Jeromea Powella, pokušavao politički diskreditirati Lael Brainard; otvoreno je prijetio razbijanjem neovisnosti Federalnih rezervi. Posebno su uočljivi obračuni sa „starim prijateljima“, njih posebno voli: Johna Boltona pokušao je kazneno goniti zbog memoara, Marka Espera i Williama Barra javno je proglasio nelojalnima, Marka Milleyja nazivao izdajnikom, a Cassidy Hutchinson izložio sustavnom zastrašivanju nakon svjedočenja. Pravna država u Trumpovoj logici postaje oružje osobne lojalnosti, a ne neutralna institucija.

Kao mirotvorac (iz predizbornog razdoblja) naredio je zračne udare na sedam zemalja, a upravo pokušava politički kapitalizirati osobni neuspjeh da osvoji Nobelovu nagradu za mir, koju je, sam procjenjuje, izgubio zbog Grenlanda. Trump je u SMS poruci norveškom premijeru Jonasu Gahru Støreu napisao da, „s obzirom na to da je vaša zemlja odlučila da mi ne dodijeli Nobelovu nagradu za mir… više ne osjećam obvezu razmišljati isključivo o miru, iako će on uvijek biti prevladavajući, nego sada mogu razmišljati o onome što je dobro i ispravno za Sjedinjene Američke Države.“ „Svijet nije siguran dok ne budemo imali potpunu i totalnu kontrolu nad Grenlandom.“

Američki predsjednik ima više političkih opsesija, tzv. fiksnih ideja. Jedna od tih opsesija svakako je fantazija da će povratak u principe trgovine 19. stoljeća preporoditi Ameriku, pa je najavio „recipročne carine“, koristeći apsurdnu formulu koja nema nikakve veze s carinama drugih država. No, ekonomske deluzije MAGA pokreta tema su za sebe, za podebeli dossier, a najveća predsjednikova opsesija ipak su izvanredna stanja.

MAGA predsjednik obožava izvanredno stanje. Čini se da je pitanje vremena kada će ga proglasiti za cijele Sjedinjene Države, pa onda i za ostatak svijeta. Ili obrnuto. Donald Trump je, naime, pojam izvanrednog stanja razvio u centralni mehanizam vladanja, proglašavajući niz akata koji su mu omogućili zaobilaženje Kongresa i koncentraciju ovlasti. Southern Border Immigration Emergency poslužio je za slanje vojske na granicu s Meksikom i nastavak gradnje zida. Northern Border Opioids Emergency opravdao je carine Kanadi zbog fentanila, iako manje od jedan posto te droge dolazi iz Kanade. Southern Border Opioids Emergency otvorio je put carinama Meksiku, dok je Opioids Supply Chain Emergency iskorišten za trgovinski udar na Kinu. Drug Cartels Emergency omogućio je proglašavanje narkokartela terorističkim organizacijama. National Energy Emergency otvorio je zaštićena federalna područja bušenju nafte, preskačući okolišne procedure. ICC Sanctions Emergency usmjeren je protiv Međunarodnog kaznenog suda zbog istraga protiv izraelskih saveznika. International Trade Emergency dao je pravni okvir za carine bez odluke Kongresa. Brazil Emergency kažnjava Brazil jer nije odustao od progona Jaira Bolsonara, dok Venezuela Oil Emergency blokira pristup prihodima od venezuelanske nafte. U tom nizu čak su i Hollywood Movies proglašeni prijetnjom nacionalnoj sigurnosti.

Američki predsjednik smatra da je u redu koristiti vojsku kao političko sredstvo. U prvom mandatu bio je bijesan kada je vrh Pentagona odbio podržati raspoređivanje oružanih snaga protiv prosvjednika Black Lives Mattera. U drugom mandatu njegove su se želje ostvarile. Poslao je Nacionalnu gardu da patrolira gradovima kojima upravljaju demokrati.

Otvara se pitanje forsira li predsjednik izvanredno stanje do te mjere da će građani zaboraviti normalno stanje? Teško pitanje, jer se predsjednik već ponaša kao da je dovršio dobar posao. Posvuda lijepi svoje ime i lice. Kada je novoosnovano američko Ministarstvo financija htjelo staviti lice predsjednika Georgea Washingtona na valutu, kao što su Britanci učinili sa svojim kraljem, Washington je to odbio: američki vođe trebali bi biti obični građani koji služe narodu, a ne monarsi koji nad njim vladaju. Netko je u Bijeloj kući pak promijenio tekstove ispod fotografija bivših predsjednika, uključivši zabilješku o Donaldu Trumpu.

Prijašnji američki predsjednici nastojali su, kako koji, ali više-manje izbjeći i samu primisao korištenja moći Bijele kuće za osobno bogaćenje. Ne i Trump. Od povratka na vlast isprepleo je državne i privatne poslovne interese dok njegove kompanije sklapaju unosne poslove u zemlji i inozemstvu. Prvi je predsjednik koji se može pohvaliti da ima financijske interese u više suspektnih kriptovalutnih pothvata, uključujući Trump memecoin i USD1. Trump i njegova tri sina među osnivačima su tvrtke World Liberty Financial koja je izdala taj stablecoin. Ovo je samo jedan od primjera da je sukob interesa kao pojam potpuno nepoznanica osobi kojoj je „samo“ osobni „moral“ granica. Po njemu, primjerice, nije moralno da rođeni u državi dobiju državljanstvo, pa najavljuje dekret koji će zabraniti stjecanje državljanstva rođenjem, što je, ako malo bolje razmislimo, ozbiljna zafrkancija – svakoga.

Najjasnija poruka Donalda Trumpa svijetu jest najava dizanja ionako enormnog vojnog proračuna SAD-a za 50 posto, na 1,5 bilijuna dolara. Kompletne izborne bajke o nužnosti zauzdavanja američkog javnog duga pretvorile su se u viziju potpune financijske neodgovornosti vojne supersile koja do novca ionako dolazi kombinacijom prijetnji, zastrašivanja i fizičke sile.

Zapravo imamo novi pojam u politologiji: Doktrina kontinuiranog mitarenja.