„Osveta Mediterana“. Prije par godina bili su problem za EU, sad se događa preokret

PRIJE samo nekoliko godina Portugal, Italija, Španjolska i osobito Grčka su bili problem za Europsku uniju i eurozonu. No, sada o tome više ne može biti riječi, uvjeren je španjolski premijer Pedro Sánchez, koji je nedavno na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu izjavio: „Mi na jugu također možemo doprinijeti rješenjima za zajedničke probleme.“

Govorio je o mogućnosti proizvodnje i izvoza više čiste energije tijekom energetske krize nakon ruske invazije na Ukrajinu – u Španjolskoj je to prvenstveno solarna energija. Sánchez je istaknuo da bi Španjolska tako trebala postati „najuspješnije gospodarstvo na svijetu.“

Iz cjelokupne europske perspektive, situacija ipak nije baš sjajna: gospodarstvo u zoni eura stagnira. Zajednički bruto domaći proizvod (BDP) je i u posljednjem kvartalu prošle godine ostao na razini jesenskog kvartala, računa Eurostat. U ljetnom kvartalu zabilježen je još rast od 0.4 posto, piše Deutsche Welle.

Pravi motor je ipak sjever

Stručnjaci su složni: glavni razlog je stalna slabost najvećeg europskog gospodarstva. U Njemačkoj je BDP pao za 0.2 posto u četvrtom kvartalu i u cijeloj 2024. godini. „Njemačka sve više zaostaje“, rekao je za Reuters glavni ekonomist privatne banke Hauck Aufhäuser Lampe, Alexander Krüger.

Najsnažnija ekonomija u eurozoni slabi, a bivši problematični igrači dobivaju zamah – mogu li južne zemlje u budućnosti preuzeti ulogu lokomotive? Ekonomist Gabriel Felbermayr to ne vidi tako. Direktor austrijskog Instituta za ekonomska istraživanja (WIFO) objašnjava: „Ne, to ne mogu. Jednostavno su ekonomski premale za to.“

Njemačka i Francuska, podsjeća Felbermayr, čine „više od 50 posto BDP-a zone eura. A ovom industrijski snažnom sjevernom bloku treba pribrojiti zemlje poput Austrije, Slovenije, Slovačke i također Nizozemske“. I nisu samo oni pogođeni: „Također ne-euro zemlje u EU, prvenstveno Češka, dijelom i Poljska, pate zbog slabosti industrijske jezgre EU.“

Cijena energije ubija Njemačku

Što trenutno čini „južnjake“ tako snažnima i zašto ostatak, inače tako silan, izgleda slabašno? Za ekonomista Hansa-Wernera Sinna, bivšeg šefa münchenskog Ifo instituta, razlozi su podjednako vanjski kao i zbog političkih odluka: „Njemačka je posljednjih godina jako patila zbog energetske krize koja je nastala kombinacijom rata (u Ukrajini) i samostalno izazvane nestašice energije.“

Posebno se žali na namjeravani prelazak s fosilnih goriva na zelene izvore energije. „EU i Njemačka su izgubile svaku mjeru. Rezultat tih intervencija doveo je do toga da naša zemlja sada ima najviše cijene električne energije na svijetu.“

Prema Sinnu, „posebno pati kemijska industrija“. Također, automobilska industrija, inače ponos Njemačke, pod velikim je pritiskom: „Europska pravila o potrošnji spektra vozila oduzela su automobilskoj industriji njezinu konkurentnost.“

Gabriel Felbermayr ima slično mišljenje. U južnim zemljama turizam i poljoprivreda igraju veću ulogu, dok industrija ima „znatno manji udio u ukupnoj gospodarskoj vrijednosti. Više cijene energije u cijeloj Europi, trgovinski ratovi, izazovi dekarbonizacije – sve to manje pogađa jug nego sjever.“

Financial Times ovo što se događa naziva „osvetom Mediterana“.

Bit će tek malo bolje

Osim toga, dio je i njihova zasluga: od 2010. južne zemlje bilježe niže stope inflacije nego sjever. „To je koristilo njihovoj konkurentnosti. Reformni napori nakon dužničke krize eura su se isplatili. To se može reći za Grčku, Španjolsku i Portugal.“

Svjetlo na kraju tunela gospodarskih nedaća nije na vidiku. U najboljem slučaju nazire se blagi rast, procjenjuje glavni ekonomist Commerzbanke Jörg Krämer. „Duboka strukturalna kriza u industriji i Trumpove prijetnje carinama sve vuku prema dolje.“ Američki predsjednik prijeti Europi carinama. To bi osobito pogodilo izvozno orijentiranu Njemačku.

„Za sada nema nikakvih znakova oporavka“, potvrđuje direktor Instituta za makroekonomiju i konjunkturna istraživanja (IMK), Sebastian Dullien. On navodi različite razloge za dugotrajnu stagnaciju njemačke konjunkture, uključujući „agresivnu industrijsku politiku Kine koja šteti izvozu. Osim toga, visoke kamatne stope Europske središnje banke i dalje koče investicije u trenutačnim gospodarskim uvjetima“.

Moraju doći promjene

Ostaje nada da je uviđanje problema prvi korak prema poboljšanju, a čini se da je dosadašnji njemački ministar gospodarstva Robert Habeck došao do tog uvida. Tako je nedavno u Davosu izjavio: „Na neki način smo previdjeli kako se ne radi o kratkotrajnoj krizi, već o strukturalnoj krizi.“ To se posebno očituje u industriji koja se bori s visokim cijenama električne energije. Za Njemačku odlučujući izvoz slabi, a raspoloženje domaćih potrošača se pogoršava. „Moramo ponovno osmisliti naš poslovni model“, misli trenutačni ministar Habeck.

Europska komisija ipak očekuje blagi oporavak konjunkture u eurozoni 2025. godine i rast od 1,3 posto. Europska središnja banka, gdje stručnjaci ubrzo očekuju smanjenje eskontne stope, vjerojatno će tijekom godine poduzeti daljnje korake. Šef WIFO-a Gabriel Felbermayr ne smatra trenutačne odnose snaga između sjevernih i južnih zemalja neobičnim: „U nekom trenutku vodi industrijski jaki sjever, a onda opet južne zemlje čije gospodarstvo prije svega počiva u uslužnim djelatnostima. Nije drugačije niti u drugim velikim gospodarstvima, poput SAD.“ Ključno je da „sjever provede potrebne reforme za veću konkurentnost, a jug pritom ne posustane. Također bi bilo važno da se unutarnje tržište, koje je također sredstvo za izjednačavanje između pojedinih regija, ponovno ojača“, smatra Felbermayr.