Opasno prijeti prelijevanje rata na Mediteran: Strateški Centar objavio alarmantno izvješće za američku vojsku
-/Afp
RATOVI SE SPAJAJUUpravo gledamo veliki geopolitički preokret. Trump promijenio stajalište o Ukrajini, sve je povezano s Iranom
SUSRET U BIJELOJ KUĆITrump i Netanyahu razgovarali o svim opcijama prema Iranu, uključujući vojni napad
Američko središnje zapovjedništvo (CENTCOM) na društvenoj je platformi X objavilo da je u noći sa srijede na četvrtak vojska izvela niz napada na ciljeve u Iranu. Napadi su „moćan“ odgovor na pokušaje Irana da prethodni dan balističkim projektilima pogodi američke snage na Bliskom istoku.
Američka vojska pogodila je desetke ciljeva Revolucionarne garde (IRGC) u Iranu. Mete su bili zapovjedna središta, postrojenja za proizvodnju balističkih projektila i besposadnih letjelica, objekti za nadzor obale i obranu te pomorska sredstva. Svrha napada bila je dodatno smanjiti „prijetnju koju Iran i njegovi posrednici predstavljaju za američke snage, komercijalno brodovlje i susjedne zemlje Zaljeva“, objavio je CENTCOM.
Tijekom jutra Jordan i Kuvajt javljaju da su bili napadnuti, a vojska potonjeg javlja da je Iran pogodio zgradu koja pripada kineskoj tvrtki u sjevernom dijelu zemlje, pri čemu je poginuo jedan zaposlenik, a zgrada pretrpjela „opsežnu materijalnu štetu“. Ako je vijest točna, cilja na stvaranje razdora u odnosima Pekinga i Teherana jer stiže dan nakon što je Reuters ekskluzivno objavio da bi Iran u roku od nekoliko tjedana trebao primiti prvu pošiljku od najviše 400 kineskih prijenosnih protuzračnih raketnih sustava (MANPADS).
I tako je rat opet počeo.
Fazne izmjene američkih napada i iranskih odgovora s razdobljima primirja postale su obilježje ovog rata. Počeo je 28. veljače, prvo primirje dogovoreno 8. travnja, Memorandum o razumijevanju potpisan 17. lipnja, a onda Trump 11. srpnja obnavlja napad na Iran. Teheran je tumačio da prema Memorandumu ima isključivu kontrolu plovidbe Hormuškim tjesnacem, ali SAD je nagovarao brodare da koriste južni plovni put, uz obalu Omana. Iran je napao brodove koji su tuda plovili. SAD je napao Iran.
‘Ratovi u Iranu i Ukrajini se spajaju, evo što je u pozadini. Sjetite se što je rekao papa Franjo…‘
Trump u petak, 24. srpnja, obustavlja napade jer su Oman i Iran pregovarali. The New York Times javlja i da postoje izazovi glede količine američkih ubojnih sredstava. Centar strateških i međunarodnih studija u ponedjeljak objavljuje da je SAD prije napada na Iran imao 2330 presretača sustava Patriot, u travnju, početkom prvog primirja, 1030, a početkom ovog tjedna 759-827. Ruski Sputnik okvirno računa da je SAD potrošio 1500 presretača. Kad je riječ o sustavu proturaketne obrane na velikim visinama (THAAD), SAD je imao 452 komada raketa prije napada, a sada ih ima oko 240 – jedan od THAAD-ova uzeli su Republici Koreji na početku rata.
Teheran je odbacio omanski prijedlog jer mu ne bi jamčio potpunu kontrolu nad Hormuzom. Posrednici su tvrdili da se pregovori nastavljaju i „idu u pravom smjeru“.
A onda je u srijedu rano ujutro Iran napao američku bazu u Jordanu, istu onu u kojoj je u napadu 17. srpnja ubio tri američka vojnika. Zračna baza Muwaffaq Salti služi kao primarna logistička i polazna točka za američku zračnu moć i obrambene resurse u regiji. Odluku o napadu potaknuo je niz čimbenika. U utorak je Senat u prvom glasanju prihvatio zakon o sankcijama Rusiji u koji je uključen i Iran, na Trumpov zahtjev. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu bio je kod Trumpa.
Konačno, Islamska Republika odlučila je pokazati da SAD nije ključni akter sukoba koji određuje prekide vatre i obnovu napada. Hamid Reza Azizi iz njemačke Zaklade za znanost i politiku (SWP) tumači na platformi X: „[Napad] sugerira da se možda promijenila vojna strategija Irana i da je Teheran sada spreman pokrenuti preduhitrujući udar ako otkrije znakove neposredne prijetnje“.
Abbas Al Lawati za CNN je prenio objavu Dannyja Citrinowicza, višeg istraživača na Izraelskom institutu za nacionalne sigurnosne studije i bivšeg šefa Odjela za Iran u izraelskoj vojnoj obavještajnoj službi. On procjenjuje da, iz teheranske perspektive, Trumpova obustava napada na Iran odražava „stratešku slabost, a ne suzdržanost“, percepcija koja riskira poticanje ciklusa u kojem Iran eskalira kako bi nametnuo veće troškove, dok nijedna strana ne odustaje iz straha od gubitka kredibiliteta. Citrinowiczev zaključak upozorava da se SAD i njegovi partneri suočavaju s izborom: udovoljiti nekim iranskim zahtjevima (Hormuz, dodajem) ili prihvatiti izgled dugotrajnog sukoba, obilježenog sve većim napadima na plovidbu, energetsku infrastrukturu i trgovačke putove.
Iranski zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi, prema izvorima bliskim Teheranu ključni kreator politika, u razgovoru za državnu televiziju ističe da se Teheran ne bi mogao smatrati pobjednikom ako se tjesnac vrati u stanje prije rata. Plovni put postao je ključan za nacionalnu sigurnost zemlje i „obrambeni alat“. Otvaranje omanskog plovnog puta smanjilo bi iransko pravo na „djelotvornu primjenu suvereniteta“ nad plovidbenom rutom na „ništa više od fantazije.“
SAD je u napad na Iran krenuo s jasnim političkim ciljem, ali ciljem koji se zasnivao na pogrešnoj pretpostavci – da će se režim urušiti u prvom danu napada. Kad se taj cilj raspao, SAD se našao suočen s iranskom odmazdom prema svojim saveznicima u regiji kojima nije mogao pomoći, a Iran je opstao. Teheran se pripremio za napad te postavio održiv i prilagodljiv politički cilj: izdržati napade, sačuvati unutarnju koheziju, izazvati globalnu krizu i tako pritisak usmjeriti prema Washingtonu. I tako se još jednom potvrdilo da ispravno postavljen politički cilj stvara uvjete ako ne za pobjedu, a onda svakako za izbjegavanje poraza.
Iranski napad na Jordan, ponovljeni, cilja važnu američku bazu, ali šalje snažnu prijetnju da sukob, ako SAD ne prihvati većinu zahtjeva Teherana, neće ostati ograničen na Zaljev. Jordan je blizu Izraela i Sirije. Besposadna letjelica izazvala je požare na dva broda u egipatskoj luci Damietta, potvrdila je u četvrtak egipatska vlada nakon prvih istraga. Time je potvrđena objava britanske pomorsko-sigurnosne tvrtke Ambrey od srijede da je letjelica pogodila tanker za skladištenje plina u američkom vlasništvu, prenosi Reuters. Nitko nije preuzeo odgovornost, a Kairo nastavlja istragu. Nagađajmo: iranske milicije iz Iraka, možda jemenski hutisti, a ne smijemo isključiti ni libanonski Hezbolah.
U prekjučerašnjoj kolumni napisao sam da Iranu odgovara situacija što gore, to bolje i sada se suočavamo s ozbiljnom ugrozom prelijevanja rata koji je počeo u Zaljevu, potom se proširio na Crveno more, a sada smjera i prema Mediteranu.
Završni dodatak. U Teheranu su pročitali izvještaj CSIS-a i rado će testirati do koje mjere SAD može trošiti projektile protuzračne obrane.