VIDEO Žestok ukrajinski udar 1500 kilometara od fronte
„Naše dalekometne operacije dosljedan su i precizan odgovor na rusko produljivanje rata i napade na ukrajinske gradove i naselja“, objavio je Zelenski na društvenoj mreži X.
Požar u skladištu nafte 300 kilometara od bojišnice
Skladište nafte Poltavskaja u krasnoarmejskom okrugu Krasnodarskog kraja, udaljeno oko 300 kilometara od prve crte bojišnice, pogođeno je u noći. Fotografije i snimke koje su lokalni stanovnici objavili na društvenim mrežama navodno prikazuju plamen koji suklja iz postrojenja.
Načelnik krasnoarmejskog okruga Aleksandar Harlitonov na društvenim je mrežama napisao da je požar u skladištu nafte posljedica „pada krhotina bespilotne letjelice“. Prema podacima SBU-a, radi se o velikom postrojenju za prijem, skladištenje i otpremu dizela i benzina, čiji se skladišni kompleks sastoji od 28 spremnika.
Pogođene i rafinerije udaljene 1500 kilometara
Ukrajinske snage jutros su pogodile i dvije rafinerije nafte u Ufi, glavnom gradu ruske republike Baškortostan – Bashneft-Ufaneftekhim i Bashneft-Novoil. Ufa je od istočne ukrajinske granice udaljena oko 1500 kilometara.
Nakon eksplozija u postrojenjima su izbili požari, a SBU navodi da medijske snimke prikazuju najmanje dva odvojena žarišta. S druge strane, čelnik Baškortostana Radiy Khabirov izjavio je da su krhotine drona pale u industrijskoj zoni u Ufi te da je napad navodno odbijen, ne preciziravši o kojoj se industrijskoj zoni radi.
Khabirov je dodao da su hitne službe na terenu, da nitko nije ozlijeđen te da proizvodni procesi u industrijskoj zoni nisu prekinuti. Razmjeri nastale štete zasad nisu poznati, a tvrdnje ruskih dužnosnika nije bilo moguće neovisno provjeriti. Ukrajinska vojska još se nije oglasila o napadu.
Dio šire kampanje protiv ruskih energetskih postrojenja
Napad na skladište nafte dogodio se u sklopu šireg ukrajinskog napada bespilotnim letjelicama na crnomorsku regiju. Zabilježeni su i prekidi u opskrbi električnom energijom na okupiranom Krimu, koji se nalazi nasuprot Krasnodarskom kraju.
Kijev redovito cilja rusku naftnu infrastrukturu, posebice u Krasnodarskom kraju, u nastojanju da poremeti prihode od nafte kojima Moskva financira rat. Ukrajina se za napade na ciljeve duboko u ruskom teritoriju sve više oslanja na bespilotne letjelice domaće proizvodnje, ciljajući postrojenja za preradu nafte, logistiku i vojnu industriju.
Putinova ofenziva zapela u ruševinama Donbasa. „Gube jednu brigadu dnevno“
Područje oko Pokrovska u Donbasu, koje su Rusi zauzeli u veljači, poprište je nekih od najžešćih borbi u ratu, a ljetna ofenziva predsjednika Putina, iako u punom jeku, ne uspijeva dobiti na zamahu, piše The Times.
Žestoke borbe u ruševinama
„Naš položaj je ovdje“, kaže potpukovnik Vadim „Yankee“ Krikun, zapovjednik 20. brigade Lubart, pokazujući na izrešetanu zgradu na svom ekranu. „Neprijatelj puca na nju, većina je oštećena. Dva naša vojnika imaju slomljene noge, a jedan je upravo pao. Moramo isplanirati kada će nastupiti zatišje da ih možemo izvući.“
Ukrajinske trupe vode bliske borbe s Rusima po cijelom gradu. „Ako su početkom proljeća okršaji pješačkim oružjem bili rijetkost, sada naši borci gotovo svakodnevno vatrenim oružjem uništavaju neprijateljsku pješadiju“, kaže Krikun. Čak i usred takvih borbi, rusko topništvo pretvara ruševine u prah. „Neprijatelj jednostavno uništava ovu zgradu. Nije ih briga što su unutra i njihovi vojnici.“
Rodinske, rudarski grad koji je prije rata imao oko 12.000 stanovnika, nalazi se na ključnoj cestovnoj mreži na uzvisini, desetak kilometara sjeverno od Pokrovska.
Zaustavljena ruska ofenziva
Val za valom ruskih napada prošle je zime preplavio Pokrovsk, donoseći Putinu Pirovu pobjedu koju je mogao predstaviti domaćoj javnosti. No, u Rodinskeu je taj val zaustavljen. Rusko napredovanje svedeno je na puzanje, a i to se postiže uz nevjerojatnu cijenu.
„Rusi su postigli određeni lokalni taktički uspjeh, ali resursi koje su za to potrošili posve su nerazmjerni“, kaže Krikun. „Njihova 9. samostalna motorizirana streljačka brigada, odgovorna za ofenzivu prema Rodinskeu, morala se povući radi oporavka – ljudstvo im je gotovo potpuno uništeno.“
Strateški ciljevi i golemi gubici
Ruska vojska se nada napredovati na ovom području kako bi formirala južni krak kliješta kojima bi zatvorila strateško logističko čvorište Dobropilja. Time bi zaobišli donbaski „pojas utvrda“ i izbjegli izravan napad na gradove Kramatorsk i Slovjansk.
„Zauzimanje Dobropilje ključno je za daljnju neprijateljsku ofenzivu i potpunu okupaciju Donjecke oblasti“, navodi Krikun. „Neprijatelj ovdje koncentrira snage, angažira pričuve i prebacuje borbeno sposobne postrojbe s drugih dijelova fronte, pokušavajući nadoknaditi gubitke i pojačati napade.“
Zasad u tome ne uspijevaju, a duž cijele donbaske bojišnice ruski su gubici zastrašujući. „Gube ekvivalent jedne brigade dnevno. To su jednostavno golemi gubici u ljudstvu“, dodaje Krikun. Ruska brigada obično broji od 1500 do 4000 ljudi.
Procjene Kijeva o teškim ruskim gubicima podupiru i zapadni izvori. General Christopher Cavoli, koji se prošle godine umirovio kao vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a u Europi, vjeruje da Rusi gube između 30.000 i 35.000 vojnika mjesečno, više nego što mogu unovačiti.
Kijev taj broj namjerava povećati na 50.000 do kraja godine, što bi se pridodalo brojci od 1.5 milijuna ruskih žrtava tijekom rata, prema Cavolijevoj procjeni.
Očajničke mjere Kremlja
Putinova kampanja novačenja zbog toga je postala sve očajnija. Kremlj je pribjegao hvatanju civila s ulice i prisiljavanju da se „dobrovoljno“ prijave uz pomoć nasilja i zastrašivanja. Na ruskim društvenim mrežama počele su kružiti snimke policijskih „novačkih“ racija. U ruskim redovima sve se češće pojavljuju i afrički vojnici, od kojih neki nakon zarobljavanja tvrde da su prevareni i poslani u borbu.
U Rodinskeu brigada Lubart već svjedoči posljedicama. „Vidimo pogoršanje u obuci njihovih postrojbi. Često ih šalju u borbenu zonu izravno s poligona, a prosječni životni vijek takvog pješaka je samo dva do tri mjeseca“, kaže Krikun.
„Kako bi nadoknadio gubitke u jurišnim jedinicama, neprijatelj prisilno prebacuje vozače, kuhare i veziste. Slanje u jurišne postrojbe postalo je jedan od najčešćih oblika kažnjavanja, čak i za manje prekršaje.“
Od partizana do brigade visoke tehnologije
Krikunova brigada Lubart brzo se razvijala usporedno s promjenjivom prirodom rata. Uoči invazije bili su skupina dobrovoljaca koje su bivši zapadni specijalci obučavali kao partizane. Do 2023. postali su postrojba za specijalne operacije koja je izvodila upade na obalu Dnjepra pod ruskom kontrolom, skrivajući se u trsci kako bi iz zasjede napadali ruske vojnike.
Kada su zapovjednici pukovnije Azov pušteni iz ruskog zarobljeništva, Lubart se kao bojna pridružio novoformiranoj brigadi Azov. U travnju 2025., kada je Azov pod brigadnim generalom Denisom „Redisom“ Prokopenkom formirao korpus, Lubart je prerastao u brigadu.
Ratovanje nove generacije
Krikun kaže da se nikada nisu bojali bliske borbe, ali su se prilagodili kako bi neprijatelja ubijali na pametnije načine, na daljinu, uz pomoć umjetne inteligencije. U njegovom zapovjednom centru zapovjednici za obavještajne poslove, dronove, topništvo i komunikacije sjede u online razgovorima dok se rat odvija na ekranima ispred njih.
Snimke s izviđačkih i napadačkih dronova unose se u sustav umjetne inteligencije koji identificira neprijateljske ciljeve. „U program unesete, na primjer, oklopne jedinice. AI vam ponudi cilj. Ako je to naš cilj, samo pritisnu gumb i on ga pogađa. To je to“, objašnjava Krikun.
Dronovi srednjeg dometa brigade pridonijeli su napadima na ruske opskrbne linije. „Prije su se mogli osjećati sigurno na 40-50 kilometara od bojišnice. Sada im ni udaljenost od 100 kilometara ne jamči sigurnost. Već vidimo da neprijatelj ima problema s gorivom i kašnjenjima u isporuci dronova“, kaže zapovjednik.
I Rusi snažno udaraju dronovima. „Dnevno nas pogađa oko 500 dronova u pozadini“, dodaje Krikun. „Zato su nam potrebne mobilne vatrene skupine, momci s puškama koji čuvaju područje.“ Brigada ima i hakere koji koriste zaplijenjene ruske telefone za pristup neprijateljskim komunikacijama, a ponekad prate i prijenose s njihovih dronova.
„Borimo se jedni za druge“
Krikunov tim postao je bliska skupina suboraca koja se držala zajedno kroz najteže bitke rata, od Bahmuta i Serebrjanske šume do obrane Kostjantinivke i Pokrovska.
„Gotovo sve zapovjednike u brigadi sami smo stvorili. Počeli su kao vojnici, a sada su stožerni časnici. ‘Papirnate’ vojnike svježe s akademije ne uzimamo“, kaže.
Sve te bitke uzele su svoj danak. „Izgubio sam mnogo prijatelja. Ali svi koji su još živi, s nama su. Mislim da je to naša glavna snaga, to razumijevanje. To nas drži motiviranima. Kroz svu ovu geopolitiku i priče o predaji teritorija, mi se borimo iako smo iscrpljeni. U 2026. godini borimo se jedni za druge“, zaključuje Krikun.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.