Trumpov dogovor s Iranom bio bi tek početak

Ipak, važno je naglasiti da, čak i ako postoji razlog za optimizam, ovo samo po sebi ne bi bio mirovni sporazum, već tek prvi korak u znatno dužem procesu, piše CNN.

Ustupci Irana

Dolazak do ove točke vjerojatno je bio lakši dio posla; ono što slijedi bit će znatno teže. Privremeni sporazum o kojem se raspravlja u osnovi bi značio da se dvije strane dogovore oko lakših pitanja – poput iranskog prekida blokade Hormuškog tjesnaca i američkog povlačenja pomorske blokade – uz postavljanje roka od 60 dana i dnevnog reda za rješavanje težih pitanja.

Trumpova administracija tvrdi da je Iran pristao na neke vrlo velike ustupke, no iranski mediji nude znatno drugačiju sliku mogućeg privremenog sporazuma.

Napetost onoga što slijedi potvrđena je u petak ujutro. Nakon što su mediji povezani s iranskom vladom izvijestili o detaljima potencijalnog sporazuma koji se činio iznimno povoljnim za Teheran, Trump je oštro napao iranske vođe, nazvavši ih „ljudima s kojima je nemoguće poslovati u dobroj vjeri“.

Pa, što bi točno Trump pokušao ispregovarati sa svojim, kako kaže, krajnje nepoštenim sugovornicima? Pogledajmo neke od potencijalnih kamena spoticanja i zašto bi Trump mogao imati problema s predstavljanjem konačnih uvjeta američkoj javnosti kao stvarnog uspjeha.

Zaustavljanje iranskog nuklearnog programa

Ovo je najvažniji aspekt svakog potencijalnog mirovnog sporazuma i izuzetno je složen. Trumpova administracija signalizira da Iran pristaje na demontažu svog nuklearnog programa i na „neograničenu“ obvezu da neće proizvoditi nuklearno oružje.

No, čak i da je to točno, ključni su detalji o tome kako bi se to provelo i nadziralo u budućnosti – a upravo su ti detalji već bili glavna točka prijepora. Rješavanje toga sigurno će potrajati tjednima. Visoki dužnosnik administracije u petak je spomenuo novi „režim inspekcija“, ali detalji su za sada oskudni.

Primjerice, bi li se Iran odrekao cijelog svog nuklearnog programa, uključujući dijelove koji bi se navodno mogli koristiti u civilne svrhe? Ili bi samo pristao ne obogaćivati uran iznad određene razine, što bi ga teoretski spriječilo u pristupu materijalu za oružje

Poštivanje dogovora

Čini se da je riječ o potonjem, s obzirom na to da je dužnosnik u petak rekao kako „nemamo ništa protiv ideje da Iran ima nuklearne elektrane u civilne svrhe“. I, što je ključno, kako bi inspektori osigurali da se Iran pridržava bilo kakvog sporazuma? Trump je isticao ideju da bi iransko obećanje o neproizvodnji nuklearnog oružja bila velika pobjeda. Međutim, Iran to tvrdi već godinama.

Pravi problem bio bi kako bi Trumpova administracija osigurala poštivanje dogovora. Stvari dodatno komplicira činjenica da će američki predsjednik morati jasno objasniti kako je ovaj sporazum bolji od onog koji je ispregovarala Obamina administracija, a koji je on neprestano ismijavao kao preslab.

Taj je sporazum imao ograničenja na obogaćivanje urana i UN-ov nuklearni nadzor. Velika prepreka ovdje su i zagovornici tvrdog stava prema Iranu u Trumpovoj vlastitoj stranci, koji tvrde da se Teheranu jednostavno ne može vjerovati. Trumpovi komentari od petka o nepouzdanosti Irana očito naglašavaju taj problem.

Iranski visoko obogaćeni uran

Uran koji je već visoko obogaćen predstavlja zaseban problem. Trumpova administracija je rekla da ga Iran mora predati, ali on je zakopan duboko pod zemljom nakon američkih zračnih napada prije godinu dana. Sam Trump je više puta aludirao na mogućnost da SAD na kraju možda neće dobiti te materijale.

Izložio je ideju da bi američka vojska mogla jednostavno „zatrpati“ ta područja i nadzirati ih. „To je toliko duboko pod zemljom da me to ne zanima“, rekao je u jednom trenutku još u travnju.

Također se spominje mogućnost da bi se uran umjesto toga mogao „razrijediti“ kako ne bi bio toliko obogaćen, ali bi ostao u iranskom posjedu kao gorivo. Visoki dužnosnik administracije u petak je rekao da privremeni sporazum uključuje da se uran „uništi na licu mjesta, a zatim izveze iz zemlje“.

No, priznao je da će „trebati neko vrijeme da se utvrdi“ kako će se to točno izvesti. Teško je zamisliti kako bi Trump ovo mogao predstaviti kao veliku pobjedu bez da se domogne obogaćenog urana koji Iran već posjeduje.

Iranska zamrznuta imovina

Ovdje bi se Trumpova stara retorika mogla ozbiljno obiti o glavu. Još 2016. godine, on i njegovi kolege republikanci oštro su kritizirali Obaminu administraciju zbog isplate 400 milijuna dolara u gotovini Iranu, u transakciji povezanoj s oslobađanjem talaca i nuklearnim sporazumom.

Taj novac tehnički nije bio poklon, već je korišten za rješavanje tužbe pred međunarodnim sudom u Haagu zbog propalog ugovora o oružju iz 1979. godine. Ali slika u javnosti bila je grozna, a Trump i drugi tvrdili su da će se novac koristiti za terorizam. Tih 400 milijuna dolara zapravo je bila prva rata od 1,7 milijardi dolara koje su dugovane Irancima.

Danas, čini se da Iran inzistira na odmrzavanju znatno veće svote svoje imovine: 24 milijarde dolara. Kada se u travnju prvi put izvijestilo o potencijalnom odmrzavanju imovine, Trump je uvjeravao: „Nikakav novac neće mijenjati vlasnika ni na koji način, ni u kojem obliku.“

No, možda igra na semantiku, praveći razliku između odmrzavanja imovine i predaje gotovine. Čini se da je to tanka linija po kojoj bi Trumpova administracija mogla hodati, barem sudeći po objavi potpredsjednika JD Vancea na X-u u petak.

Otvaranje Hormuškog tjesnaca

Vance je ponovio da Iran neće dobiti „gotovinu“, ali je dodao da se „sredstva neće oslobađati samo zato što je sporazum potpisan ili zato što se prisustvovalo sastanku“.  To zvuči kao da će sredstva ipak biti odmrznuta u nekom trenutku.

Dok mnogi detalji riskiraju da nalikuju Obaminom sporazumu s Iranom, Hormuški tjesnac predstavlja novu varijablu u ovim pregovorima. Rat je Iranu donio veliku stratešku pobjedu na tom području.

Dokazao je da je sposoban učinkovito zatvoriti tjesnac – i time negativno utjecati na cjelokupno svjetsko gospodarstvo – koristeći ga kao polugu pritiska. Veliko pitanje ovdje nije toliko hoće li se Iran odreći svoje kontrole nad tjesnacem za sada; Trumpova administracija bi to sigurno zahtijevala.

Pitanje je kako sporazum rješava očitu sposobnost Irana da u budućnosti ponovno zatvori tjesnac. Ako to pitanje ostane neriješeno, a ostatak sporazuma bude vrlo sličan Obaminom nuklearnom sporazumu, Trumpovim kritičarima bit će prilično lako tvrditi da je riječ o lošijem dogovoru.