Rat je paralizirao rusku ekonomiju

Dvojna ekonomija

Prema Nigelu Gould-Daviesu, višem suradniku za Rusiju i Euroaziju pri Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS) sa sjedištem u Londonu, snažan pritisak rata doveo je do porasta cijene kapitala, rada i sirovina. Ova financijska neravnoteža usmjerila je novac i radnu snagu gotovo isključivo u vojno-industrijski kompleks, dok civilna proizvodnja, maloprodaja i javne usluge propadaju pod teretom visokih kamatnih stopa i regulatornih opterećenja.

Iako je istovremeni rat između SAD-a i Irana podigao globalne cijene sirove nafte iznad 100 dolara po barelu, prvi put od 2022. godine, osiguravši Moskvi neočekivane prihode od energenata, te privremene financijske injekcije nisu uspjele riješiti temeljnu makroekonomsku slabost Rusije.

„Kako bi održao rat, Kremlj će biti primoran na prisilnu mobilizaciju ljudskih i materijalnih resursa“, upozorio je Gould-Davies, napominjući da će gospodarski pritisci natjerati rusku vladu da sustavno ukine „posljednje postsovjetske tržišne slobode, slobodu rada i slobodu kretanja“.

Proračunska rupa i kriza likvidnosti

Stvarnost ove gospodarske stagnacije potvrđuju i interni podaci ruske vlade koji su procurili u javnost. U dopisu ruskog ministra financija Antona Siluanova upozorava se da će rashodi za obranu premašiti ovogodišnji proračun za najmanje 2 bilijuna rubalja (28 milijardi dolara). Moskva je u proračunu za 2026. godinu za obranu i sigurnost izdvojila 16.8 bilijuna rubalja (238 milijardi dolara), što čini gotovo 40 posto svih državnih rashoda.

Davanje prioriteta vojsci izazvalo je fiskalnu krizu bez presedana. Dok je Kremlj prvotno za cijelu 2026. godinu predviđao deficit od 3.8 bilijuna rubalja (53 milijarde dolara), stvarni je deficit samo u prva četiri mjeseca ove godine skočio na 5.9 bilijuna rubalja (82 milijarde dolara).

Taj manjak predstavlja otprilike 2.5 posto ukupnog BDP-a Rusije i označava najveću fiskalnu rupu zabilježenu od početka sveobuhvatne invazije. Kako bi država mogla funkcionirati, Ministarstvo financija zatražilo je hitno zamrzavanje 2.9 bilijuna rubalja (40 milijardi dolara) planiranih mirnodopskih izdataka.

Osim državnog proračuna, i širi ruski korporativni i financijski sustav pokazuje ozbiljne znakove propadanja. Interno izvješće moskovskog prokremljanskog Centra za makroekonomsku analizu i kratkoročno predviđanje (CMACP) otkrilo je da je udio toksične i nenaplative imovine u ruskom bankarskom sektoru tri uzastopna mjeseca premašivao međunarodno priznati krizni prag od 10 posto.

Banke pod državnom kontrolom trenutno prikrivaju te loše plasmane prisilnim restrukturiranjem dugova kako bi spriječile širenje panike. Istovremeno, gotovo polovica svih ruskih poduzeća izvještava o ozbiljnim i sustavnim kašnjenjima u plaćanju od strane poslovnih partnera, što stvara rastući lanac rizika od neplaćanja koji prijeti zamrzavanjem domaće trgovine.

Problemi na bojištu i ukrajinski odgovor

Ovo unutarnje gospodarsko propadanje izravno utječe na moral stanovništva. Suočen s operativnim zastojem na ukrajinskom bojištu i raširenim zamorom od rata među civilima, ruski predsjednik Vladimir Putin očajnički pokušava promijeniti domaći narativ.

Kremlj je značajno pojačao svoje dalekometne raketne i bespilotne napade na Kijev, nadajući se da će spektakularna zračna bombardiranja umjetno ojačati Putinov rejting kod kuće i uvjeriti duboko pesimističnu rusku javnost da Moskva i dalje ima stratešku prednost.

Međutim, ovu medijsku kampanju sve više potkopavaju vlastite ukrajinske protustrategije. Tijekom protekle godine Oružane snage Ukrajine izvele su uspješne lokalizirane protuofenzive kako bi vratile okupirana područja. Još važnije, Kijev je primijenio vlastite „dalekometne sankcije“ – koordinirane operacije bespilotnih letjelica za duboke udare koje ciljaju ključnu infrastrukturu unutar Rusije.

Ovi precizni udari već su onesposobili i smanjili ruske kapacitete za rafineriju nafte za procijenjenih 10 posto, prisiljavajući energetske konglomerate na zatvaranje aktivnih bušotina. Fizičkim uništavanjem rafinerija i tvornica oružja koje financiraju i opremaju vojsku, ukrajinske jedinice za duboke udare nanose dvostruku, političku i ekonomsku štetu, gurajući već neuravnoteženo i krhko rusko ratno gospodarstvo bliže sustavnom bankrotu.