Gubi li Rusija stvarno u Ukrajini? „Ukrajina radi monumentalno veliku stvar“

Rusi gube teritorij…

Naime, ruske snage su prošli mjesec izgubile više teritorija od Ukrajine nego što su uspjele zauzeti, stoji u izvještaju Instituta za proučavanje rata (ISW). Navodi se i da ruska brzina napredovanja na bojištu stalno opada od studenog 2025.

Anastasia Kaševarova je na Telegramu napisala da su djedovi u Drugom svjetskom ratu „već stigli do Berlina, a mi iz nekog razloga nastavljamo samo mahati šakama“.

Istodobno, ruska vojska ni nakon višemjesečnih ofenziva nije uspjela ostvariti značajniji proboj prema Kramatorsku i Slavjansku, koje Moskva dugo smatra ključnim ciljevima u Donbasu.

… i ljudstvo

Osim toga, prema pisanju National Security Journala, svibanj je peti uzastopni mjesec u kojem ruski gubici na bojištu premašuju broj novih vojnika koje Moskva uspijeva mobilizirati i poslati na front.

Prema zapadnim procjenama, ruski gubici sada se približavaju ili premašuju 30.000 do 40.000 poginulih i ranjenih mjesečno, što je nevjerojatna stopa iscrpljivanja bez ikakvih teritorijalnih uspjeha, piše CNN.

„Shvatili su da moraju biti samostalniji“

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić za Index govori da je ono što se u Ukrajini promijenilo to što su shvatili da moraju biti samostalniji.

„Oni su prilično dugo u tom ratu računali na potporu i mislim da je taj momentum zaokreta bila potreba za samostalnošću i spoznaja da moraju ovisiti sami o sebi. To ne bi bilo moguće i dalje bez financijske i vojne podrške, ali niti bez te njihove odluke gdje su se svi trgnuli i shvatili da moraju uložiti puno više kako bi se održali“, rekao je.

„Kad pogledamo sukobe i povijest ratova, vidimo da zemlje koje su spremne djelovati, spremne se izboriti za sebe, mogu pobijediti. Kad izgubite moral, onda je kraj, ali oni ga nisu izgubili. To ne znači da mogu sami nastaviti jer se bore protiv velike sile, ali sada su u potpuno drukčijoj poziciji. Njihova inovativnost je ključni faktor, to je baš velika stvar. Napravili su monumentalno veliku stvar“, kaže.

Udari u dubinu ruskog zaleđa

Analitičari rusko usporavanje povezuju s kombinacijom više čimbenika. Među njima se posebno izdvajaju ukrajinski kopneni protunapadi te sve češći udari srednjeg dometa na logistiku i vojnu infrastrukturu duboko iza fronte. Osim inovativnosti na bojištu, ove operacije omogućene su i stabilizacijom zapadne vojne i financijske pomoći, koja Ukrajini i dalje redovito stiže te pruža nužan logistički oslonac.

Ukrajina napada ruske radare, sustave protuzračne obrane kratkog i srednjeg dometa, komunikacijsku infrastrukturu, logistiku i velika vojna vozila duboko iza bojišta, navodi Reuters.

„Dronovi dugog dometa sada se mogu lakše provući kroz obranu kako bi pogodili ruska naftna postrojenja daleko iza prvih linija fronte“, rekao je Robert Brovdi, zapovjednik ukrajinskih snaga bespilotnih sustava.

Analitičari za Reuters kažu da takvi napadi sami po sebi ne mogu preokrenuti situaciju protiv Rusije, ali da imaju važan utjecaj i da se dinamika rata možda mijenja.

Starlink i kaos u ruskoj vojsci

Ubrzo nakon što su se početkom 2026. počela pojavljivati prva izvješća o novim ukrajinskim ofenzivnim operacijama, američka tvrtka SpaceX odlučila je prekinuti nezakoniti pristup ruske vojske satelitskom sustavu Starlink.

Atlantic Council navodi da su u roku od nekoliko tjedana, ukrajinske snage napredovale deset do dvanaest kilometara u dva odvojena prodora na južnom frontu rata, povrativši teritorij koji je Rusija bila zauzela mjesecima ranije. Prema ukrajinskim obavještajnim izvorima, ruski zapovjednici na južnom frontu bili su prisiljeni oslanjati se na netočne karte.

Kremlju se o glavu odbija kontrola Telegrama

Vojnici na bojištu posljednjih se mjeseci suočavaju i s posljedicama pojačane kontrole Kremlja nad aplikacijom Telegram, koju ruska vojska od početka invazije široko koristi za komunikaciju i koordinaciju operacija na fronti.

Nakon ukrajinskih napada dronovima i pojačanih sigurnosnih mjera, ruske vlasti posljednjih mjeseci sve češće gase mobilni internet i ograničavaju komunikacijske mreže diljem zemlje, što izaziva poremećaje u svakodnevnom životu i dodatno pojačava kritike na račun Kremlja.

Što može Rusija?

Avdagića pitamo može li Rusija vratiti momentum na svoju stranu.

„Mislim da jedino još mogu posegnuti za nuklearnom opcijom, ali ona nosi ogromne posljedice. Dakle, mogu činiti još vrlo malo, primjerice mobilizirati dodatnih 100 tisuća ljudi. No mijenja li to bitno situaciju? Mogu li uključiti Bjelorusiju? Vjerojatno mogu, ali što bi to značilo za Bjelorusiju? Što ako Ukrajinci, zbog demotiviranosti bjeloruskih snaga, uđu stotinu kilometara u Bjelorusiju?

Ovo je prvi put da Ukrajina ima svojevrsni egal, da se može nositi s većom silom i nanositi joj unutarnju štetu, kao i štetu na terenu. I to je dobra poruka za rusko vodstvo. Vrijeme je da se ovo zaustavi“, kaže.

Putinova popularnost pada

Javno mnijenje naglo se okreće protiv vlade. Prema državnoj agenciji VTsIOM, potpora Putinu pala je s 80 posto krajem prosinca na 71 posto u travnju, što je najniža razina od početka rata. Istraživanje neovisnog centra Levada pokazalo je da 67 posto Rusa smatra da bi zemlja trebala krenuti prema mirovnim pregovorima, pišeThe Telegraph.

Službeni podaci pokazuju da se ruski BDP u prvom tromjesečju ove godine smanjio za 0,2 posto, prvi put od 2023. godine, a prognoza rasta za 2026. smanjena je s 1,3 na 0,4 posto.

Možda najočitiji znak Putinove ranjivosti bila je skromna Parada pobjede ranije ovog mjeseca. Crveni trg bio je gotovo prazan, bez teške vojne opreme i stranih čelnika. Analitičari navode da je strah od mogućeg ukrajinskog bombardiranja prisilio Putina da smanji paradu i prešutno prizna da više ne može jamčiti sigurnost na nebu.

Je li ovo vrijeme za Trumpa?

CNN podsjeća kako je kineski predsjednik Xi Jinping navodno tijekom prošlotjednih razgovora s Donaldom Trumpom u Pekingu primijetio da bi Vladimir Putin jednog dana mogao zažaliti zbog invazije na Ukrajinu, te napominje da Trumpova najbolja prilika za okončanje rata više ne leži u pretpostavci da je Ukrajina preslaba za dugotrajni otpor, nego u činjenici da Rusija postaje sve ranjivija.

Ciparski model kao najrealnija opcija

Avdagić kaže da Ukrajini treba mir.

„Ukrajini uistinu treba mir, ali sad ga mogu i tražiti. Do prije pola godine, godinu dana stvar su bile posve drugačije. Ono što mi se čini realnom opcijo, to je ciparski model“, rekao je.

Ciparski model podrazumijeva da država formalno zadrži svoj teritorijalni integritet, ali da su pojedini dijelovi pod stvarnom kontrolom druge strane

„Nadam se da o tome može otvoreno razgovarati jer je to jedino moguće rješenje, uz eventualnu razmjenu pojedinog teritorija. Ne možete tražiti nešto što je nerealno, pogotovo ako Ukrajina, unatoč novom momentumu, nema snagu osloboditi okupirane teritorije. Sila je ostvarila svoje i to je teško promijeniti. Ratovi ne završavaju pravedno. Treba tražiti ono što je moguće.

Ovo je nešto što bi trebalo biti u korist Ukrajine. Ako oni to prihvaćaju kao rješenje, onda bi ono trebalo biti prihvatljivo i Europskoj uniji, osobito ako EU može biti posrednik. Netko mora posredovat, a ovo neće biti riješeno bez Europe“, zaključio je.