Napadnuta Dimona. Izrael tamo ima oružje o kojem šuti, a cijeli svijet zna da postoji

Dimona je grad na jugu Izraela u kojem se nalazi glavno nuklearno postrojenje te zemlje. Postrojenje u Dimoni, izgrađeno šezdesetih godina prošlog stoljeća uz pomoć Francuske, smatra se ključnim za izraelsku politiku nuklearne dvosmislenosti.

Prema rasprostranjenim uvjerenjima, u njemu se proizvodi plutonij za neprijavljeni program nuklearnog oružja, čiji se arsenal procjenjuje na 80 do 400 bojnih glava.

Koliki je izraelski nuklearni arsenal?

Prema podacima Centra za kontrolu naoružanja i neširenje oružja i inicijative Nuclear Threat, procjenjuje se da Izrael ima najmanje 90 nuklearnih bojevih glava i dovoljno fisijskog materijala za proizvodnju još nekoliko stotina.

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), UN-ovo nuklearno nadzorno tijelo, navodi da 30 zemalja ima kapacitet razviti nuklearno oružje, ali samo ih je devet za koje se zna da ga posjeduju. Prema podacima Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja, dobitnice Nobelove nagrade za mir, Izrael ima drugi najmanji arsenal među tih devet – manji ima samo Sjeverna Koreja.

Stručnjaci ističu da Izrael može lansirati nuklearne bojeve glave iz borbenih zrakoplova, podmornica ili preko balističkih raketa s kopna.

Izrael nikad nije potpisao Ugovor o neširenju nuklearnog oružja

Izrael je jedna od samo pet zemalja – uz Indiju, Pakistan, Sjevernu Koreju i Južni Sudan – koje nisu potpisale Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT), međunarodni sporazum koji je stupio na snagu 1970. godine.

Njime se države obvezuju na promicanje miroljubive uporabe nuklearne energije i sprečavanje širenja nuklearnog oružja. (Iran jest potpisnik tog ugovora, no Izrael i svjetske sile optužuju Teheran da ga krši nepotrebnim obogaćivanjem uranija na razini dovoljnoj za izradu nuklearnog oružja.)

Da bi pristupio NPT-u, Izrael bi morao odustati od svog nuklearnog oružja.

Ugovor priznaje samo pet država kao službene nuklearne sile: Veliku Britaniju, Kinu, Francusku, Rusiju i SAD – pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. Sve one testirale su nuklearno oružje prije 1967., godine koju ugovor određuje kao granicu za to priznanje.

Koliko dugo Izrael ima nuklearno oružje?

Povijesni zapisi pokazuju da su izraelski čelnici još od osnutka države 1948., u sjeni Holokausta, nastojali razviti nuklearni arsenal kako bi osigurali preživljavanje zemlje.

Izraelska komisija za atomsku energiju osnovana je 1952., a njezin prvi predsjednik Ernst David Bergmann izjavio je da bi nuklearna bomba jamčila „da nas više nikad neće voditi kao ovce na klanje“, navodi Židovska virtualna enciklopedija.

Istraživači vjeruju da je Izrael 1958. počeo graditi postrojenje za razvoj nuklearnog oružja u blizini grada Dimone na jugu zemlje. Degradirano izvješće američke obavještajne službe iz prosinca 1960., koje je sastavio Zajednički obavještajni odbor za atomsku energiju, navodi da je projekt Dimona uključivao i postrojenje za proizvodnju plutonija. Zaključak je bio da je projekt povezan s nuklearnim oružjem.

Oko 1967. Izrael je u tajnosti razvio sposobnost proizvodnje nuklearnih eksploziva, prema podacima Udruge za kontrolu naoružanja. Do 1973. SAD je, prema pisanju Američke federacije znanstvenika, „bio uvjeren da Izrael ima nuklearno oružje“.

Izrael nije među tridesetak zemalja – sve u Europi i Aziji – koje uživaju zaštitu takozvanog američkog nuklearnog kišobrana. Ta zaštita ne samo da odvraća protivnike, nego i potiče saveznike da sami ne razvijaju nuklearno oružje.

Stručnjaci smatraju da činjenica da Izrael nije pod američkim nuklearnim kišobranom implicira neizrečeno priznanje da već ima vlastito nuklearno oružje i da mu dodatna zaštita nije potrebna. „Na kraju krajeva, postoji osjećaj odgovornosti da sigurnost Izraela ovisi o samom Izraelu – i oni će učiniti sve što smatraju nužnim da je osiguraju“, rekao je Bollfrass.

Je li Izrael ikad upotrijebio nuklearno oružje?

Nije.

Židovska virtualna enciklopedija navodi izvještaje prema kojima je Izrael pripremio svoje nuklearne bombe tijekom arapsko-izraelskih ratova 1967. i 1973., ali oružje nije korišteno. Tijekom posljednjih 50 godina pojavile su se i glasine da je Izrael provodio testiranja nuklearnog oružja u podzemnim postrojenjima, uključujući pustinju Negev.

Najpoznatiji slučaj, koji je i dalje predmet rasprava, zbio se u rujnu 1979., kada je američki satelit za detekciju nuklearnih eksplozija zabilježio dvostruki bljesak na području gdje se susreću Atlantski i Indijski ocean. Neki znanstvenici smatrali su da je bljesak najvjerojatnije posljedica nuklearnog testiranja – možda izraelskog, južnoafričkog ili zajedničkog.

Izrael je zanijekao bilo kakvu povezanost s tim događajem, poznatim kao Vela incident, nazvanim po satelitu. Dnevnici tadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, objavljeni 2010., navode da je u Bijeloj kući tada prevladavalo „sve jače uvjerenje“ da je Izrael testirao nuklearnu eksploziju blizu južnog vrha Afrike. No to nikada nije dokazano, a „relevantni dokumenti o Vela incidentu i dalje su klasificirani“, napisali su znanstvenici Avner Cohen i William Burr 2020. godine.

Gdje Izrael razvija nuklearno oružje?

Opće je uvjerenje da se izraelski nuklearni program provodi u postrojenju u Dimoni.

Stručnjaci tvrde da inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju nikada nisu posjetili taj lokalitet i da ne postoji dogovor koji bi agenciji omogućio nadzor. Američki su znanstvenici posjetili Dimonu šezdesetih godina prošlog stoljeća i, na temelju ograničenih inspekcija, zaključili da je riječ o mirnodopskom programu. No, prema dostupnim podacima, američki inspektori od tada nisu više bili tamo.

Neki stručnjaci vjeruju i da Izrael gradi novi reaktor kako bi povećao nuklearne kapacitete. Štokholmski međunarodni institut za mirovna istraživanja navodi da Izrael vjerojatno nadograđuje postrojenje za proizvodnju plutonija, koji se može koristiti i u vojne i u civilne svrhe, primjerice u svemiru.

Zbog tajnovitosti, Dimona je desetljećima simbol i fascinacije i bijesa u vezi s izraelskim nuklearnim programom.

Tijekom rijetkog javnog pojavljivanja na tom mjestu 2018., izraelski premijer Benjamin Netanyahu iskoristio je lokaciju kao kulisu za poruku neprijateljima: „Oni koji prijete da će nas izbrisati s karte – dovode u pitanje vlastitu sigurnost. U svakom slučaju, neće uspjeti u svom cilju.“