Dok je Putin slavio, Ukrajinci su tajnom akcijom osramotili Kremlj

Na zapovjednim ekranima izmjenjivale su se snimke s dronova: pogođeni ruski vojnici, pokušaji bijega preko zaleđene vode i udari granata ispuštenih iz zraka. „Situacija je postajala kritična. Mogli smo potpuno izgubiti kontrolu nad gradom“, rekao je Sidorin. U jednom trenutku, dok su njegovi časnici pregledavali nove snimke, kratko je poručio: „Dosta je.“

Tajna operacija u zadnji čas

Sidorin vodi operativnu skupinu „traži i uništi“, potajno osnovanu prošlog rujna, u trenutku kad su ruske snage probijale ukrajinske obrambene linije prema Kupjansku – strateškom željezničkom i cestovnom čvorištu na rijeci Oskil. Rusi su se tada gotovo neometano infiltrirali u ukrajinske položaje, koristili napušteni plinovod za prelazak rijeke, osiguravali pozicije iza leđa kijevskih snaga i zauzimali sela na sjeveru. Do sredine rujna stotine ruskih vojnika već su bile u gradu.

Sidorin je 21. rujna dobio samo tri dana da okupi borbenu skupinu od jedinica novog 2. korpusa „Hartija“, koje dotad nisu bile u borbi. „Svi su bili novi jedni drugima. Bio je to potpuni kaos“, prisjetio se. Nasuprot njima stajala je ruska mehanizirana brigada i dvije motorizirane streljačke pukovnije.

Kako ih nisu mogli nadjačati silom, odlučili su kopirati rusku taktiku infiltracije. Jurišne snage podijeljene su u male skupine od osam pješaka koje su se kretale u različitim smjerovima kako bi zbunile protivnika. „Napadali smo istodobno sa svih strana – ne otvoreno, nego potajno. Gdje bismo se probili, tamo bismo nastavili pritiskati“, objasnio je Sidorin.

Zatražili su i da obavještajne skupine koje prate rat ne objavljuju podatke o ukrajinskim položajima kod Kupjanska, a područje je zatvoreno i za novinare. „Rusi nisu shvatili što je pravi cilj operacije dok nije bilo prekasno“, rekao je.

Preokret na terenu

Ukrajinski napadi poklopili su se s padom temperatura, poplavama i dugotrajnom maglom koja je ometala rusko izviđanje. Prve jedinice jurišale su kroz selo Kindrašivka 9. listopada, a dva dana kasnije pregazile su ruske položaje kod Radkivke. Do 21. listopada stigle su do obala Oskila sjeverno od Kupjanska, presjekavši logistiku ruskim trupama.

„Zanuda“ (37), zapovjednik jurišne satnije 13. brigade „Hartija“, kaže da su njegovi vojnici napredovali pješice, noseći punu opremu i po 20 kilometara dnevno. „Napredovali smo u fazama. Udarna skupina od dvoje ili troje ljudi ulazi i čisti manji dio. Potom ulazi pješaštvo, utvrđuje položaje i organizira obranu. Jurišne postrojbe se zatim povuku, odmore i kreću u novu akciju“, rekao je.

Tijekom studenog vodile su se žestoke borbe. Zanudina satnija konačno je stigla do Oskila, a zatim se okrenula prema samom Kupjansku. Njegovi ljudi obučavali su se za napade na određene zgrade, uz snažnu podršku dronova i topništva. „Dečki nisu išli naslijepo“, rekao je.

„Svaka zgrada fotografirana je iz svih kutova – gdje su prozori, podrumi i vrata. Koliko god je bilo moguće, pronašli smo tlocrte tih zgrada kako bismo razumjeli unutarnji raspored.“

Njegova bojna potvrdila je 433 ubijena neprijateljska vojnika, no pretrpjela je i gubitke. „Borim se od 2022. i već sam izgubio mnogo bliskih suboraca. Prije godinu dana mogao sam žalovati tjedan ili dva, ali sada na to nemam pravo. Sada se moram baciti na posao“, kazao je Zanuda.

Završni juriš i borbe u gradu

Na Badnjak 2025. „Afghano“ (43), bivši vojnik kolumbijske vojske, i njegov odred dobili su zadatak jurišati na ruske položaje u predgrađima. Cijelu noć pješačili su 12 kilometara do grada, skrivajući se u šumi od ruskih dronova. Njegova osmeročlana grupa bila je među stotinama boraca iz Latinske Amerike, uglavnom Kolumbijaca, koje je regrutirala brigada „Hartija“.

Afghano kaže da u Ukrajini zarađuje četiri puta više nego što bi u Kolumbiji i da mu je novac potreban kako bi kćer poslao na fakultet. U zoru su prešli prugu, gdje ih je uočio dron. Rusko topništvo otvorilo je vatru, no uspjeli su zauzeti položaje. Prvi kontakt bio je s trojicom Rusa u jednoj kući, koje su eliminirali granatama. Zatim su stigli do deveterokatnice gdje se šest Rusa utvrdilo na gornjim katovima. Ubrzo nakon ulaska, tim se našao u klopci.

„Ušli smo kroz frizerski salon u prizemlju, ali nismo se imali gdje sakriti. U stropu je bila rupa, a Rusi su bili iznad nas. Vani su zasipali područje topništvom, a unutra su nam bacali granate“, prisjetio se Afghano. Nakon četiri sata provedena u kupaonici salona, drugi odred počeo se boriti s Rusima na gornjim katovima. Afghanov tim krenuo je prema stubištu, no jedan od njih, Argentinac s nadimkom „Fury“, pogođen je u rame.

Progonjeni ruskim dronom samoubojicom, Afghano i Fury sklonili su se u kupaonicu jednog stana. Dron je sletio ispred i čekao. „Cijeli dan smo bili zarobljeni unutra jer je dron bio aktivan pred vratima. Čuo sam ga kako čeka da otvorimo“, rekao je. Tri dana su čekali priliku za bijeg dok su topništvo i dronovi neprestano pogađali zgradu.

Četvrtog jutra su pobjegli, progonjeni dronovima koji su zujali poput pčela. Iako su četvorica suboraca ranjena, ispunili su zadatak: eliminirali su dio ruskog pješaštva i otkrili položaje ostalih.

Velika obmana Kremlja

Dok su se na terenu odvijale teške borbe, u Moskvi je vladalo neznanje. Putin je još 29. listopada podrugljivo pozivao zapadne novinare da posjete Kupjansk i uvjere se kako su njegove trupe opkolile ukrajinske snage. Čak ni 20. studenog rusko zapovjedništvo nije bilo svjesno koliko su im linije probijene. Tog je dana načelnik glavnog stožera Valerij Gerasimov izvijestio Putina da su njegove trupe „oslobodile“ Kupjansk i da „nastavljaju uništavati opkoljene jedinice ukrajinskih oružanih snaga“.

Ukrajina je demantirala te tvrdnje, ali još nije otkrila stvarno stanje na bojištu. Vrhunac obmane dogodio se 2. prosinca, kada je Putin objavio da je Rusija preuzela potpunu kontrolu nad gradom, očito nesvjestan da su njegove trupe ondje već bile osuđene na propast.

Deset dana kasnije u predgrađu Kupjanska pojavio se predsjednik Zelenski, a kartografi koji prate rat konačno su dobili dopuštenje da objave ono što su znali: veliki dijelovi teritorija na ukrajinskoj karti DeepState odjednom su obojeni plavo.

U svom zapovjednom centru, pukovnik Sidorin je zaključio da se ratovanje promijenilo. „Taktike koje su me učili na vojnoj akademiji prije 15 godina ovdje, u modernom ratu, ne funkcioniraju. Ne možemo graditi standardnu obrambenu liniju. Umjesto toga, stvaramo mnogo malih položaja za tri do četiri čovjeka, raspoređenih ne u liniji, nego poput šahovske ploče“, rekao je.

Dok se spremao vratiti na posao, dodao je: „Možda su, dok mi razgovaramo, i posljednji preostali Rusi u Kupjansku eliminirani.“