Ako se ostvari Trumpov plan za Venezuelu, Rusija će platiti visoku cijenu

Ipak, neki analitičari optimistični su i smatraju da bi Venezuela relativno brzo mogla udvostručiti ili čak utrostručiti sadašnju proizvodnju od oko 1,1 milijun barela dnevno te se približiti povijesnim razinama.

„Iako mnogi izvještavaju da američke vojne akcije nisu oštetile venezuelansku naftnu infrastrukturu, ona propada već dugi niz godina i trebat će vrijeme da se obnovi“, kazao je Patrick De Haan, glavni analitičar za naftu u GasBuddyju, platformi koja prati cijene goriva.

Politička stabilnost kao preduvjet za ulaganja

Američke naftne kompanije, međutim, neće biti spremne na velika ulaganja bez stabilnog političkog režima. Politička situacija i dalje je neizvjesna. Trump je izjavio da Sjedinjene Američke Države preuzimaju kontrolu, dok je aktualna potpredsjednica Venezuele, prije nego što joj je vrhovni sud naredio da preuzme ulogu privremene predsjednice, tvrdila da Madura treba vratiti na vlast.

„Ako se pokaže da SAD uspješno upravlja zemljom, rekao bih da bi se pojavilo mnogo optimizma da američke energetske kompanije mogu relativno brzo ući i revitalizirati venezuelansku naftnu industriju“, napomenuo je Phil Flynn, viši tržišni analitičar u Price Futures Groupu.

Ako Venezuela ponovno postane velika naftna sila, to bi, prema Flynnu, „moglo dugoročno učvrstiti niže cijene“ i dodatno povećati pritisak na Rusiju.

Nafta se vikendom ne trguje, pa nije bilo trenutačnog utjecaja na cijene. Ipak, ni nakon ponovnog otvaranja tržišta ne očekuje se veliki pomak. Venezuela je članica OPEC-a, pa je njezina proizvodnja već uračunata u globalne kvote, a na svjetskom tržištu trenutačno postoji višak nafte.

Chevron jedini ima veće operacije u Venezueli

Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), Venezuela ima najveće dokazane rezerve sirove nafte na svijetu, procijenjene na oko 303 milijarde barela, što čini približno 17% globalnih rezervi.

Zbog toga međunarodne naftne kompanije imaju razloga za interes. Exxon Mobil nije odmah odgovorio na AP-ov upit za komentar. Glasnogovornik ConocoPhillipsa Dennis Nuss poručio je e-mailom da tvrtka „prati razvoj događaja u Venezueli i moguće posljedice za globalnu opskrbu energijom i stabilnost“, dodavši da je „prerano spekulirati o budućim poslovnim aktivnostima ili ulaganjima“.

Chevron je jedina američka kompanija s većim operacijama u Venezueli, gdje proizvodi oko 250.000 barela nafte dnevno. U zemlji je prisutan od 1920-ih, a posluje kroz zajednička ulaganja s državnom kompanijom Petróleos de Venezuela S.A. (PDVSA), navodi AP.

„Chevron ostaje usmjeren na sigurnost i dobrobit naših zaposlenika, kao i na zaštitu naše imovine. Nastavljamo poslovati u potpunom skladu sa svim relevantnim zakonima i propisima“, izjavio je glasnogovornik Chevrona Bill Turenne.

Chavez 2007. istisnuo velike igrače

Unatoč golemim rezervama, Venezuela danas proizvodi manje od 1% svjetske sirove nafte. Korupcija, loše upravljanje i američke ekonomske sankcije dovele su do stalnog pada proizvodnje, s oko 3,5 milijuna barela dnevno 1999. godine na današnje razine.

Problem, ističu analitičari, nije pronalazak nafte, već političko okruženje i pitanje mogu li se kompanije osloniti na to da će vlast poštovati ugovore. Još 2007. tadašnji predsjednik Hugo Chavez nacionalizirao je velik dio naftne industrije i istisnuo velike igrače poput ExxonMobila i ConocoPhillipsa.

„Problem nije samo u lošem stanju infrastrukture, nego ponajprije u tome kako potaknuti strane kompanije da ulažu novac prije nego što dobiju jasnu sliku političke stabilnosti, ugovornih odnosa i sličnog“, naveo je Francisco Monaldi, direktor programa za energiju Latinske Amerike na Sveučilištu Rice.

Ulaganja u infrastrukturu bit će nužna. „Procjena je da bi, kako bi Venezuela povećala proizvodnju s milijun barela dnevno, koliko proizvodi danas, na četiri milijuna barela, trebalo oko deset godina i oko sto milijardi dolara ulaganja“, rekao je Monaldi.

Olakšavanje pritiska na Rusiju

Venezuela proizvodi tešku sirovu naftu, ključnu za dizelsko gorivo, asfalt i goriva za tešku mehanizaciju. Dizela kronično nedostaje na svjetskom tržištu zbog sankcija na venezuelansku i rusku naftu te zato što lakša američka sirova nafta ne može jednostavno zamijeniti tešku sirovu naftu, piše AP.

Američke rafinerije na obali Meksičkog zaljeva nekad su bile prilagođene upravo toj teškoj nafti, u razdoblju kada je američka proizvodnja padala, a venezuelanska i meksička bila obilna. Zbog toga bi im veći pristup venezuelanskoj nafti omogućio učinkovitiji rad i niže troškove.

Povećanje venezuelanske proizvodnje moglo bi olakšati i pritisak na Rusiju, jer bi Europa i ostatak svijeta mogli dobivati više dizela i teške nafte iz Venezuele, umjesto da ih kupuju od Rusije. „Rusija je imala veliku korist od kolapsa venezuelanske naftne industrije jer je Venezuela bila njezin konkurent na globalnom tržištu“, naglasio je Flynn.

Profesor prava: Pitanje je tko zapravo posjeduje venezuelansku naftu

No Matthew Waxman, profesor prava na Sveučilištu Columbia i bivši dužnosnik za nacionalnu sigurnost u administraciji Georgea W. Busha, upozorio je da preuzimanje kontrole nad venezuelanskim resursima otvara i ozbiljna pravna pitanja.

„Veliko je pitanje tko zapravo posjeduje venezuelansku naftu. Okupacijska sila ne smije se obogaćivati uzimanjem resursa druge države, ali Trumpova administracija vjerojatno će tvrditi da venezuelanska vlada nad njima nikada nije imala zakonito vlasništvo“, smatra Waxman.

Ipak, dodao je da je „Trumpova administracija već pokazala izrazito nonšalantan odnos prema međunarodnom pravu kada je riječ o Venezueli“.