Ekonomsko čudo Europe. Do nedavno su ih smatrali sirotinjom, uskoro će prestići Japan

PREMA najnovijim podacima Svjetske banke, Poljska je po BDP-u po stanovniku, prilagođenom za kupovnu moć, dosegnula Japan i sada je na putu da ga prestigne. Poljski BDP po glavi stanovnika iznosi 49.464 dolara, dok Japan bilježi 50.206 dolara. Za usporedbu, Ujedinjeno Kraljevstvo ima 58.906 dolara. Ta brojka pokazuje koliko se poljsko gospodarstvo transformiralo u posljednja dva desetljeća.

Prije dvadeset godina Poljska je imala tek 48 posto prosječnog BDP-a Europske unije po stanovniku. Danas je ta brojka porasla na 82 posto i izjednačila se s Portugalom. Poljska ekonomija udvostručila se u posljednjih 20 godina, s rastom koji je bio brži od svih susjeda u srednjoj Europi i dvostruko veći od prosjeka OECD-a.

Prosječni godišnji rast poljskog BDP-a od 1996. do 2024. iznosio je 3.88 posto, s rekordnih 7.1 posto u 2007. godini. U istom razdoblju stopa nezaposlenosti pala je s preko 20 posto na samo 2.6 posto – značajno ispod prosjeka Europske unije (5.8 posto) i eurozone (6.2 posto). U 2025. očekuje se rast od 3.4 posto, potaknut reformama i investicijama koje pokreću europski fondovi.

Poljski gospodarski uspjeh jedan je od najimpresivnijih u Europi u zadnjih 30 godina. Od siromašne postsocijalističke države koja je 90-ih prolazila kroz tešku tranziciju, Poljska je izrasla u jednu od najdinamičnijih ekonomija EU-a.

Sve su započeli Solidarnost i „šok terapija“

Od kada je Poljska prešla na višestranačje i odbacila socijalističko ekonomsko uređenje, ostvaren je ogroman napredak. Pod vodstvom sindikata Solidarnost koji je prerastao u pokret pa u stranku i nobelovca za mir Lecha Wałęse, uspostavljena je višestranačka i kapitalistička Poljska.

Odmah su započete ekonomske i političke reforme s ciljem što bržeg udaljavanja od socijalizma i jednostranačja. Već 1989. je stvoren plan za takozvanu „šok terapiju“, set ekonomskih politika uvedenih s namjerom da se izazove nagla tranzicija sa socijalizma na kapitalizam, nazvan „Balcerowiczev plan“ po tadašnjem ministru financija.

Omogućen je bankrot državnih kompanija koje su do tada bile održavane na životu bez obzira na to jesu li bile produktivne, profitabilne i održive. Zabranjeno je da se deficit državnog proračuna financira izdavanjem novog novca središnje banke. Ukinuti su povlašteni krediti državnim kompanijama, a kamata se vezala za inflaciju.

Zabranjen je rast plaća veći od inflacije koja je te godine prelazila 200 posto. Dopušteno je stranim građanima i kompanijama da ulažu u Poljsku i slobodno profit prebacuju u inozemstvo. Nacionalna valuta je pretvorena u valutu kojom se slobodno trguje na međunarodnom tržištu. Pomogli su i međunarodne financijske institucije sa Zapada, Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka.

Prve dvije godine nakon „šok terapije“ je uslijedila velika kriza, ali se već 1992. vratio rast BDP-a. Do 1995. zemlja se već vratila na razinu prije reformi. Od tada gospodarstvo raste puno brže nego u razvijenim državama zapada Europe, a 2003. Poljska ulazi u EU.

Jedina je članica EU koja je izbjegla krizu 2008. i jedna od rijetkih u svijetu (osim siromašnih). BDP po stanovniku korigiran za razliku u cijenama je 1995. iznosio jednu trećinu njemačkog, a 2021. dvije trećine.

Danas je Poljska neizostavan dio ekonomije EU i industrijska sila u nastajanju. Dok je u EU udio industrijskih radnika (uključen građevinski sektor) kontinuirano padao, s 34 posto 1991. na 25 posto 2019., Poljska je uspjela sačuvati industrijski sektor. Ima veći postotak industrijskih radnika od Kine.

Izvoz ne ovisi o samo jednoj industriji jer je gospodarstvo Poljske jako diversificirano. Upravo je to razlog zbog čega je jako otporno na vanjske šokove. Elektronika zauzima otprilike 10 posto izvoza, strojevi i mehanički uređaji 15 posto, 10 posto proizvodi od metala, 5 posto farmaceutski proizvodi, 7 posto proizvodi od plastike itd. Automobili i automobilski dijelovi, autobusi, brodovi i druga prijevozna sredstva zauzimaju također 10 posto izvoza. Postotci mogu blago odstupati iz godine u godinu, ili zbog različite klasifikacije, ali je općenito izvoz proizvoda jako raznolik.

Ogromna ulaganja i zdrava gospodarska klima

Ključni faktori rasta bili su i ulazak u Europsku uniju 2004., velika sredstva iz europskih fondova, stabilna monetarna politika i uspješne strukturne reforme. Tu je i nemalo tržište od preko 36 milijuna ljudi.

Poljska je od ulaska u EU 2004. godine povukla čak 170 milijardi eura neto sredstava iz europskih fondova. To je godišnje više od 2 posto BDP-a izravno uloženog u razvoj infrastrukture, obrazovanja, poduzetništva i javnih usluga. Poticajna poslovna klima, jeftinija radna snaga i politička stabilnost dodatno su privukli strane investitore. Prema podacima Konferencije UN-a o trgovini i razvoju (UNCTAD), priljev izravnih stranih ulaganja u Poljsku je dosegao rekordnu razinu od 24.8 milijardi dolara 2021., i 83 posto više nego prije pandemijske 2020.

Primjer uspjeha jest i veterinar Oliwier Teodorowski iz Katowica. Njegova obitelj je nakon pada komunizma otvorila kliniku, a on i brat danas vode tri moderne ustanove, jednu čak i u Varšavi. „Bez europskog novca to ne bi bilo moguće. Dobili smo devet potpora u vrijednosti od 10 milijuna eura“, rekao je Teodorowski. „Zahvaljujući 3D printerima mogu precizno planirati neurokirurške zahvate na kućnim ljubimcima, a klijenti dolaze čak iz Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva“, dodaje.

Glavni aduti Poljske su njezin strateški položaj, brojno stanovništvo, članstvo u Europskoj uniji, ekonomska stabilnost, obrazovana radna snaga i stabilne javne financije. Bankarski sektor je stabilan, a osim otvorenog tržišta EU ima potpisanih 37 bilateralnih ugovora o trgovini i investicijama sa zemljama poput Irana, Bangladeša, Čilea, Argentine, Kanade i drugih.

Prometna povezanost s Njemačkom i geografska lokacija u srcu Europe omogućuju kompanijama da iz Poljske opskrbljuju u kratkom roku i uz niske troškove ogromno tržište. Tradicionalno se radi o fiskalno odgovornoj zemlji, s javnim dugom manjim od 50 posto BDP-a, a stanovništvo je manje zaduženo nego u ostalim državama EU.

Strani investitori kao problem najčešće navode sporost državne birokracije (trošak i vrijeme za pokretanje posla je veći nego u Hrvatskoj) i nisku mobilnost radne snage.

Japan stagnira

Nakon desetljeća spektakularnog rasta koji je kulminirao osamdesetih, Japan se našao u „izgubljenim desetljećima“ – razdoblju niskog rasta, deflacije i demografskih izazova. Starenje stanovništva i pad nataliteta snažno opterećuju japansko gospodarstvo. Radna snaga se smanjuje, a udio starijih od 65 godina već čini gotovo 30 posto stanovništva.

Unatoč visokim tehnološkim standardima i globalnim brendovima, rast japanskog BDP-a ostao je spor. Inflacija je dugo bila preniska, a kamne stope blizu nule. Iako se posljednjih godina bilježi blagi oporavak, realna kupovna moć stagnira, a mnoga kućanstva osjećaju pad životnog standarda.

Japan ekonomski stagnira zbog kombinacije starenja stanovništva, pada broja radno sposobnih ljudi i kronično niske inflacije koja godinama koči potrošnju i investicije. Iako ima visoku tehnološku razvijenost, produktivnost rada u Japanu zaostaje za Zapadom, a brojne male tvrtke nisu digitalizirane ni modernizirane. Zemlja uz to vodi izrazito zatvorenu imigracijsku politiku i teško nadoknađuje manjak radne snage, dok joj javni dug, najveći među razvijenim zemljama, ograničava prostor za nova ulaganja.

Ekonomski ravnopravna s vodećim zemljama

Usporedno s time, Poljska uz snažnu podršku SAD-a, EU-a i vlastitih reformi postaje ključna točka europske sigurnosne, gospodarske i energetske politike. Blizina Ukrajini i čvrsto partnerstvo sa Zapadom dodatno su povećali njezinu stratešku važnost i privukli nove investicije.

Osim toga, Poljska ima jednu od najravnomjernijih raspodjela dohotka u Europi. Gini koeficijent joj iznosi 30,5, što je povoljnije od Japana (32,1), Velike Britanije (35,6) i znatno bolje od SAD-a (41,4).

Zemlja koja je 90-ih još nosila teško breme postsocijalističke tranzicije danas je ekonomski ravnopravna s članicama G7. Poljska nije samo sustigla Japan, postala je i primjer ostalim postsocijalističkim zemljama da je uz kombinaciju reformi, europskih fondova i međunarodne podrške moguće potpuno transformirati ekonomiju.