Perzijski zaljev je glavna prednost Irana. A Teheran je, nakon nafte, naciljao još jedan resurs
Dubai
Fadel Senna/Afp
IZ MINUTE U MINUTUIranska novinska agencija: Žena pokojnog Alija Hameneija je živa
KRIZA JE SVE GORAIEA: Ovo je najveći slom opskrbe nafte u povijesti
Trinaestog dana rata na Bliskom istoku Iran je nastavio napadati naftne tankere u Hormuškom tjesnacu, među ostalim i u teritorijalnim vodama Iraka.
Cijena nafte nakratko je porasla na 120 dolara po barelu, da bi se potom stabilizirala na oko 100 dolara. Istodobno su se 32 zemlje članice Međunarodne agencije za energiju (IEA) složile osloboditi 400 milijuna barela nafte iz strateških rezervi, što je najveća koordinirana isporuka u povijesti.
Cilj je ublažiti poremećaje na tržištu i obuzdati rast cijena. “Rat na Bliskom istoku stvara najveći poremećaj opskrbe u povijesti globalnog tržišta nafte”, upozorila je IEA.
Prihvatljiv završetak rata
Perzijski zaljev pokazuje se kao glavna, a možda i jedina velika prednost Irana. Teheran je svjestan da što dulje blokira Hormuz, to će cijene nafte više rasti. Posljedice blokade osjećale bi mnoge države.
Zemlje Zaljeva izvoze toliko nafte da proizvodnja iz SAD-a, Norveške, Kanade, Brazila ili drugih proizvođača ne može u potpunosti nadomjestiti taj gubitak.
Zaljevske zemlje, odnosno Irak, Katar, Kuvajt, UAE i Saudijska Arabija, već su smanjile ukupnu proizvodnju nafte za najmanje 10 milijuna barela dnevno, količinu koja odgovara gotovo deset posto svjetske potražnje.
U prvom obraćanju javnosti novi vrhovni vjerski vođa Irana Mojtaba Hamenei poručio je da će Hormuški tjesnac i dalje koristiti kao sredstvo pritiska na Sjedinjene Države i Izrael.
„Šaljemo poruku čelnicima regije da želimo dobre odnose sa susjedima. No postojanje američkih baza u nekim od tih zemalja i njihovo korištenje za napade na Iran ne koristi regiji i one se moraju zatvoriti“, navodi se u izjavi iranskog režima emitiranoj na državnoj televiziji, koja navodno dolazi izravno od Hameneija.
Prema navodima Reutersa, američki obavještajni podaci pokazuju da je iransko vodstvo i dalje uglavnom netaknuto te da mu u skorije vrijeme ne prijeti kolaps.
Suočen s rastućim političkim pritiskom zbog visokih cijena nafte, američki predsjednik Donald Trump najavio je da će „uskoro“ okončati najveću američku vojnu operaciju od 2003. godine. Ipak, pronalaženje prihvatljivog završetka rata moglo bi biti teško ako tvrda struja u iranskom vodstvu ostane na vlasti.
Desalinizacija
Treba također spomenuti da bi jedan drugi resurs, izuzev nafte, mogao biti pod još većim rizikom. Riječ je o vodi, bez koje nema života. U izrazito sušnoj regiji Perzijskog zaljeva, koja ima vrlo malo prirodnih resursa slatke vode, velik dio pitke vode dobiva se desalinizacijom.
Ukratko, to je tehnologija uklanjanja soli i minerala iz morske vode kako bi se dobila slatka, pitka voda. U Saudijskoj Arabiji desalinizacija osigurava oko 70 posto pitke vode, u Omanu oko 86 posto, a u Kuvajtu čak 90 posto.
Veliki gradovi poput Dubaija, Abu Dhabija i Dohe gotovo u potpunosti ovise o takvim postrojenjima. Iran, s druge strane, većinu vode i dalje dobiva iz rijeka i podzemnih izvora.
Mnoga postrojenja za desalinizaciju u Zaljevu integrirana su s elektranama, što znači da bi napadi na elektroenergetsku infrastrukturu mogli poremetiti i opskrbu pitkom vodom.
U nedjelju je zabilježen i prvi izravni napad na takvo postrojenje. Bahreinski dužnosnici tvrde da je iranski dron oštetio jedno postrojenje za desalinizaciju, iako opskrba vodom zasad nije poremećena.
Teheran je istodobno pokrenuo novi val napada dronovima i raketama na Saudijsku Arabiju, Kuvajt, UAE i Jordan, ciljajući zračne luke, elektroenergetska postrojenja te američka veleposlanstva i vojne baze.
Ključni izvor prihoda
Istodobno, SAD razmatra zauzimanje iranskih otoka, ponajprije otoka Harg, kroz koji prolazi oko 90 posto iranskog izvoza nafte, saznaje CNN. Američka računica je jednostavna: ako Iran ne može prodavati naftu, ne može financirati režim ni nastavak rata. Iran je zaprijetio snažnom odmazdom ako američke snage pokušaju iskrcavanje na iranski teritorij.
„Napustit ćemo svaku suzdržanost i učiniti da Perzijskim zaljevom teče krv osvajača. Krv američkih vojnika osobna je odgovornost Donalda Trumpa„, poručio je predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf.
Pojedini stručnjaci smatraju da bi to bio prilično riskantan potez. Bivša obavještajna časnica britanske vojske Lynette Nusbacher smatra da bi uništavanje infrastrukture na Hargu moglo izazvati dugotrajan skok cijena nafte i ozbiljno poremetiti globalno energetsko tržište.
Osim toga, uništavanje ključnog izvora prihoda Irana moglo bi dodatno destabilizirati zemlju i otežati svaku buduću političku tranziciju. Pitanje je i koliko bi dugo trajala operacija. Zauzimanje otoka zahtijevalo bi slanje američkih vojnika na teren, što bi moglo biti neprihvatljivo velikom broju američkih birača, a što dulje operacija traje, to se povećava i rizik da Amerikanci tamo ostanu „zarobljeni“.
U međuvremenu Izrael proširuje vojne operacije u Libanonu, pozivajući civile da evakuiraju jug zemlje.
Obraćajući se libanonskom predsjedniku, izraelski ministar obrane Israel Katz upozorio je da će, ako libanonska vlada ne može spriječiti Hezbolah u napadima, Izrael „to učiniti sam“. Izraelske zračne snage također su napale nuklearni kompleks Taleghan, oko 30 kilometara jugoistočno od Teherana, jer Iran tamo navodno razvija oružje.
